Nitko ne zna koliko je ukradeno i krijumčareno umjetnina u BiH

Bosna i Hercegovina je, kao izuzetno plodno tlo za krijumčarenje umjetnina zbog geopolitičkog položaja i politički kompleksne organizacije vlasti, visoko na listi zemalja jugoistočne Europe na čijem području se, prema podacima Interpola, na svjetskoj razini realizira 6,3 posto te vrste ilegalne trgovine.

Nakon oružja, narkotika i ljudi, ilegalna trgovina umjetnina najzastupljenija je vrsta krijumčarenja u globalnom okvirima. Ta pošast nije zaobišla ni BiH, njezino je tlo izvorište, tranzit ali i krajnje odredište za takve umjetnine. No, točni podaci o broju, vrsti i porijeklu nestalih umjetnina u BiH ne postoje, jer nikada nije urađena jedinstvena nacionalna baza podataka.

Mračno razdoblje

"Mračno razdoblje" za ovu vrstu kulturnih dobara nastaje s ratnim vihorom, ali i prvim godinama nakon rata kada su mnoga od njih, najviše umjetničke slike, nestala iz muzeja, galerija, javnih institucija i privatnih kolekcija. Nikada im nije uđeno u trag, uz pretpostavku da su u najvećem broju završila na crnom tržištu izvan granica BiH.

BiH je ujedno i jedna od tranzitnih zemalja jugoistočne Europe preko kojih se umjetnine ukradene na različitim lokacijama iz zemalja Europske unije i područja pogođenih ratom na Bliskom istoku prenose k zapadnim zemljama.

Predsjednik Centra protiv krijumčarenja umjetninama iz Tuzle (CPKU) Dženan Jusufović u razgovoru za Fenu ističe da taj Centar od osnivanja 2014. godine intenzivno radi na prikupljanju podataka o nestalim umjetninama u BiH i stvaranju baze podataka kao polazne točke za borbu protiv te vrste ilegalne trgovine.

Pojam umjetnine, naglašava, ne podrazumijeva samo umjetničke slike već u širem smislu sve ostatke materijalne kulture kroz različita razdoblja (prahistorijsko, antičko, srednjovjekovno, moderno). Tu, između ostalog, spadaju i numizmatičke zbirke, statuete, biste te reljefi.

''Posebno zanimljiva su djela likovne umjetnosti za kojima vlada velika potražnja na tržištu ilegalne trgovine umjetninama, zbog mogućnosti ostvarivanja velike materijalne koristi od njihove krađe i preprodaje. Što se autora tiče, na području BiH su najzanimljiviji moderniji umjetnici koji su djelovali u 20. stoljeću - Ismet Mujezinović, Mario Mikulić, Mersad Berber, Ljubo Lah, Hamo Ibrulj i drugi, ali i srednjovjekovne ikone, te islamski rukopisi'', ustvrdio je.

Krađa u rukavicama

Krijumčari do umjetnina ne dolaze tipičnim načinom krađe, iako je zabilježeno i nekoliko takvih slučajeva, već je riječ o tzv. "krađi u bijelim rukavicama". To, posebno u zemljama zapadne Europe podrazumijeva da je u krađu uključena cijela struktura, primjera radi, muzeja - od rukovoditelja, kustosa, kurira do naručitelja "posla" ili diplomatskih predstavnika i slično.

Cijene ukradenih umjetnina su izuzetno visoke, jer mnogobrojni vlasnici kupuju ili naručuju krađe vrijednih umjetničkih predmeta kao zalog za budućnost. Stoga se najčešće selektivno kradu umjetnička djela za koja se zna da će im vremenom materijalna vrijednost porasti.

Istraživanjima CPKU-a utvrđeno je da se za neka umjetnička djela ili grupu djela izdvajalo desetine tisuća eura. Nažalost, osim nanošenja štete prilikom krađe u materijalnom smislu, veliki je to gubitak i za bh. kulturno i umjetničko naslijeđe.

U ratu nestalo 51 djelo

Tako je, između ostalog, iz Umjetničke galerije BiH tijekom ratnih događanja 1992.-1995. godine pod nerazjašnjenim okolnostima nestalo 51 umjetničko djelo, iz Međunarodne galerije portreta Tuzla 72 umjetničke slike, isti broj pokretnih dobara nestao je iz etnološkog odjeljenja Muzeja Istočna Bosna, sedam slika iz Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, dok su četiri vrijedna djela proglašena nacionalnim spomenikom BiH ukradena iz privatne kolekcije Envera Mulabdića.

Jusufović smatra da je za borbu protiv te trgovine nužna suradnja s državama u regiji, ali i zemljama zapadne Europe. CPKU ima suradnju sa stručnjacima iz te oblasti iz Engleske i Francuske, ali ona nije institucionalna na razini države.

''Zbog nepostojanja specijaliziranog odjeljenja u BiH koje bi se bavilo samo ovom problematikom, onemogućeno je dobijanje konkretnih podataka o rasprostranjenosti ovog problema. Države u regiji imaju takva odjeljenja u sastavu ministarstava za kulturu ili ministarstava unutarnjih poslova, što omogućava lakše rješavanje ovog problema. Tako konkretne podatke o zastupljenosti ove vrste ilegalne trgovine možemo očekivati u ne tako bliskoj budućnosti, jer ne vidimo zainteresiranost aktualne politike da riješi ovaj problem'', naglašava.

Nezainteresirana vlast

Problem je i krivično zakonodavstvo Federacije BiH gdje je veliki nesklad i nesrazmjer posebno u kategorizaciji i terminologiji, ali i visinama sankcija za počinitelje krivičnih djela u ovoj oblasti. CPKU također insistira na potrebi provođenja inventarnih popisa u muzejima i galerijama da bi se utvrdilo konkretno stanje o nestalim umjetninama.

''Već dvije godine ukazujemo da je to prva, neophodna i nužna stvar, da bismo pokrenuli stvar s mrtve točke. Imamo mnogobrojnu dokumentaciju i detaljno smo pristupili pripremanju faktografije vezane za nestale umjetnine, za koje postoje krivične prijave nadležnim policijskim tijelima i tužiteljstvima, ali i za one za koje iz različitih razloga one ne postoje. Radi se o ogromnom broju ukradenih djela, a samo postojanje baze podataka bi pomoglo u njihovom identificiranju i vraćanju legalnim vlasnicima'', naglasio je Jusufović.

Centar je od osnivanja također ostvario suradnju s pravosudnim institucijama, na prvom mjestu županijskim tužiteljstvima Sarajevskog i Tuzlanskog kantona, organizirao edukaciju sudaca i tužitelja FBiH, izdavanje Uputstva za fotografiranje umjetnina i drugih vrijednih predmeta i Deskriptivne kartice za umjetnine, te priručnika "Ilegalna trgovina umjetninama – pregled stanja, prevencija, načini borbe, pravni okvir, preporuke".

Kako u BiH do danas ne postoji pozitivno riješen nijedan predmet u ovoj oblasti, CPKU nema tučne podatke gdje se ukradena djela nalaze.

''Vjerujemo da se radi o privatnim kolekcijama, jer je izuzetno teško ukradeno djelo kategorizirati u neku javnu zbirku i izlagati javnosti. U muzejima i galerijama BiH ne postoji jasno određena zakonska regulativa u ovoj oblasti, tako da i taj problem dodatno usložnjava pozitivno rješavanje u oblasti borbe protiv ilegalne trgovine umjetninama'', zaključio je Dženan Jusufović u razgovoru za Fenu.