Nastavnici su krivi za razvoj bh. djece?

‘’Djeca danas odrastaju u drugačijem ambijentu u odnosu na ranije generacije i usljed promjene okruženja i velikog broja informacija koje od malih nogu obrađuju, dolazi do generacijske promjene kognitivnog stila’’, smatra dr. Ranko Rajović, jedan od najpopularnijih stručnjaka za rani razvoj inteligencije kod djece, čiji se program učenja “Nikola Tesla centar” (NTC) provodi u 20 država. 

O temi ‘’Promjena kognitivnog funkcioniranja i uticaj na postignuća djece i učenika’’ dr. Rajović govorio je na predavanju u Goraždu. Vrlo ilustrativno i s puno praktičnih primjera, brojnim roditeljima i uposlenim u obrazovanju, predstavio je oblast koja je nemjerljivo značajna u odrastanju i obrazovanju djece te ulogu roditelja i obrazovnih radnika u tome. 

Zašto današnja djeca imaju problema s koncentracijom, gdje najviše griješe nastavnici u radu s djecom, mogu li se greške popraviti, zašto su djeca danas sve slabija, samo su neka od pitanja na koja je ponudio odgovore.

Pročitajte još

HNŽ: Odlični učenici nemaju priliku biti bolji

‘’Moramo metode da mijenjamo zato je poznato da okruženje utiče sto posto na razvoj inteligencije. Nekad je u knjigama pisalo 50 posto genetika za razvoj inteligencije, a 50 posto okruženje. To nije točno i ne može tako da se gleda. Genetika je potencijal važan 100 posto, a razvoj potencijala djeteta zavisi od okruženja skoro 100 posto. Kada sam radio anketu s roditeljima, oni misle da je omjer 50:50 posto za razvoj inteligencije. Ako gledamo, je li isto okruženje danas i prije 30 godina, naravno da nije, pa zašto imamo iste programe u vrtićima i školama? Nažalost cijenu toga će platiti naša djeca ali i cijelo društvo’’, smatra dr. Rajović. 

Dodaje da su tranzicija država, razvoj i modernizacija, samo neki od razloga stanja u kojem su se našli i najmlađi. 

‘’Imamo recimo dijete u školi koje uči nešto deset minuta i ne može više. Onda napravi pauzu i radi nešto drugo deset minuta i opet ne može dalje, a da igra video igricu na računalu može i po dva-tri sata. Znači da imamo problem jer oni ne mogu da uče’’, naglašava. 

Zamke moderne tehnologije kojih nije pošteđeno ni bh. društvo, po riječima dr. Rajovića i više su nego opasne za razvoj djece, čega roditelji ponekad nisu ni svjesni. 

‘’Moderne tehnologije i mobilni telefoni ako se dugo koriste nisu baš dobri za razvoj mozga. Dijete koje ulazi u virtualni svijet, ono sve informacije dobija bukvalno iste sekunde. Recimo video igrica, lijevo - desno, gore - dole, mora da misli, radost, tuga, prešlo razinu, osjeća sreću. Aktiviraju se receptori jer ono sve to dobije pet-šest puta u deset minuta. U redovitom životu to možda dobije jednom ili dva puta dnevno. Ono je sve što mu je potrebno dobilo u telefonu ili video igrici. Kad izađe iz tog virtualnog svijeta, njemu je sve dosadno’’, upozorava dr. Rajović. 

Od duboke pozornosti u kojoj je sklonost fokusiranja na jedan objekt i to duži vremensko razdoblje, do hiper pozornosti, u kojoj dolazi do brze promjene fokusa s objekta na objekt, to za sobom povlači promjenu načina usvajanja znanja, pa djeci postaju bliži drugačiji načini, koji idu u korak s njihovom hiper pozornošću. Upravo zbog toga je neophodno započeti pozornu primjenu dobro osmišljenih igara koje aktiviraju duboku pažnju’’, mišljenja je Rajović. 

‘’Dosada kao čimbenik regulacije pozornosti je veoma važan, jer kada dijete ima osjećaj dosade mora da ga rješava. Ukoliko ima na raspolaganju računala i video igrice, onda dosadu rješava na krajnje agresivan način jer virtulani svijet bukvalno usisa njegov mentalni svijet. Zbog toga je važno osmisliti igre koje nisu dosadne, ali koje zahtijevaju interkaciju, razmišljanje, iščekivanje, neočekivane poteze, kombinacije, kreativnost i duboku poznornost’’, zaključuje dr. Ranko Rajović. 

Po struci je specijalist interne medicine, magistar neurofiziologije, doktor sportskih znanosti koji se proučavanju razvoja djece okrenuo jer se mnoga otkrića iz medicine ne primjenjuju u pedagogiji. 

Bio je predsjednik Mensinog svjetskog odbora za darovitu djecu, a osnivač je Mense u pet država. Od 2002. godine je član Odbora međunarodne Mense za darovitu djecu i dobitnik je priznanja (MERF) za intelektualni doprinos društvu (2015). Suradnik je UNICEF-a. Radi na pedagoškom fakultetu u Kopru u Sloveniji, a gostujući je profesor na nekoliko sveučilišta.