Napokon pročitani drevni biblijski spisi

Stručnjaci su pomoću novog kompjutorskog programa po prvi put doslovno "odmotali" stari, pougljenjeni svitak biblijskog teksta. Riječ je o najranijem tekstu Biblije koji su koristili Hebreji, to jest njegovom dijelu pronađenom 1970. godine u sinagogi kod En-Gedija, na zapadnoj obali Mrtvog mora.

Spisi se sastoje od prva dva poglavlja Knjige Levitskog zakonika, a suglasnici u njemu su identični onima u Mazoretskom tekstu koji se smatra autentičnom verzijom hebrejske Biblije i koji su Židovi koristi još u srednjem vijeku. Taj tekst se koristio i kao jedan od osnovnih izvora za prijevod Starog zavjeta u različitim protestantskim verzijama Biblije.

Najpoznatiji Spisi s Mrtvog mora su oni pronađeni u špilji kod Kumrana između 1946. i 1956. godine, a sastoje verzije biblijskog teksta vrlo slične Mazoretskom tekstu, ali s malim razlikama. Ovaj tekst nađen kod En-Gedija je pak potpuno identičan ovoj ranoj hebrejskoj verziji Biblije.

Emmanuel Tov, stručnjak za Spise s Mrtvog mora koji radi na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu oduševljen je otkrićem.

''Nikada nismo pronašli nešto ovako zapanjujuće. Ovo je najraniji dokaz točne forme srednjovjekovnog teksta. No, to nam još uvijek ne govori kakav je bio originalni tekst, nego samo da je srednjovjekovna verzija jako, jako stara'', kazao je Tov, referirajući se na Mazoretski tekst.

Iako starost spisa iz En-Gedija nije precizno utvrđena, metoda utvrđivanja starosti ugljikom C-14 kaže da je kopiran oko 300. godine, ali stil spisa sugerira da potječe iz 100. godine, s čim se slaže i Emmanuel Tov.

Sam program pomoću kojeg je pročitan svitak, još uvijek zarolan i u prekrhkom stanju da bi se mogao otvoriti, a da se ne raspadne, razvijao je kompjutorski stručnjak W. Brent Seales sa sveučilišta u Kentuckyju, prenosi Jutarnji list.

Seales je posljednjih 13 godina radio na metodi čitanja prastarih spisa, a ključni napredak postigao je kada je shvatio da uz CT skeniranja spisa, koja otkrivaju tintu na njima, treba prvo točno rekonstruirati površinu papirusa koji je korišten u spisima. S vremenom je razvio metodu poznatu kao "virtualno odmatanje" koja površinu spisa precrta u mozaik malih virtualnih trokuta. Trokutići se nakon toga povećaju toliko da se može utvrditi njihovo mjesto u spisu, a mrlje od tinte, tj. slova, se dodaju na pripadajuće mjesto u strukturi. Na kraju kompjutor cijelu 3D strukturu pretvori u 2D zapis.

Osim čitanja starih biblijskih spisa ova metoda mogla bi otkriti i što piše u zaspisima koji su pronađeni u rimskom gradu Herkulanumu koji je 79. godine uništen u erupciji Vezuva.