Najveće jezero Balkana krije tajnu skrivenu u očima

Kada se čamcem plovi Skadarskim jezerom, voda djeluje mirno i plitko. Lopoči, trska i ribarske mreže ostavljaju isti dojam: na mnogim mjestima visok čovjek gotovo bi mogao dotaknuti dno. Prosječna dubina iznosi oko pet metara pa je najveće jezero Balkana po obujmu zapravo velika plitka površina između Crne Gore i Albanije.

No to nije cijela priča. U stjenovitim zaljevima podno Rumije, gdje se vapnenac spušta izravno u vodu, postoje mjesta na kojima se mijenja boja jezera, voda je hladnija, a površina se katkad blago mreška. Mještani ih zovu oči.

Rupe ispod razine mora

Oko je potopljena krška vrtača, lijevak u vapnencu koji se na dnu jezera otvara prema dubini. Iz njegova dna izbija podzemna voda. Kiša koja padne na okolne planine ponire u krš, prolazi kroz pukotine i nikada se ne pojavljuje kao rijeka na površini. Umjesto toga, izravno ulazi u jezero odozdo.

Površina jezera nalazi se samo nekoliko metara iznad mora, a dno je u jugozapadnom dijelu već oko dva metra ispod razine mora. Zbog toga geografi Skadarsko jezero nazivaju kriptodepresijom. Dna svih oka nalaze se ispod razine mora, a najdublje, Raduš, spušta se do šezdesetak metara.

Hladne mrlje ljeti, tople zimi

Voda iz oka dolazi iz dubine krša i tijekom cijele godine ima gotovo jednaku temperaturu. Jezero oko nje ljeti se zagrijava, a zimi hladi. Zato oka djeluju poput prirodnog termostata: ljeti hlade okolnu vodu, a zimi je zagrijavaju.

Hidrogeolozi tu razliku koriste u istraživanjima. Na toplinskim snimkama površine jezera oka se vide kao mrlje drukčije temperature pa se na taj način otkrivaju i izvori čiji položaj ribarima nije bio poznat.

Ribari i oka

Za ribare oka nikada nisu bila samo geografska zanimljivost. Kada se jezero zimi ohladi, riba se okuplja oko toplijih izvora. Najvažnija je ukljeva, sitna srebrna riba koja živi samo u sljevovima Skadarskog i Ohridskog jezera. Lov ukljeve na okama stara je tradicija, a godinama je ukljeva činila veći dio ukupnog ulova na jezeru.

Upravo su zato neka oka danas zaštićena. Pančeva oka poseban su rezervat unutar Nacionalnog parka, a crnogorski propisi zimi zabranjuju noćni ribolov na nekim okama, poput Karuča i Pančevih oka.

Najpoznatije je oko Raduš, u istoimenom zaljevu. Zbog čiste vode razmatrano je kao moguće izvorište pitke vode za crnogorsko primorje, ali količina vode koju daje nikada nije pouzdano izmjerena.

Uz stjenovitu obalu nižu se i Karuč, Modro oko, Volač i deseci drugih. U jezeru je registrirano oko četrdeset podvodnih izvora, a neki se i danas otkrivaju tek na toplinskim snimkama.

Rijeke koje nitko nije nacrtao

Najveći dio vode u jezero donosi Morača, oko 62 posto. Ostatak dolazi iz više od dvjesto stalnih i povremenih krških izvora, od kojih su mnogi ispod površine jezera.

Znanstvenici koji desetljećima proučavaju jezero priznaju kako taj proces još nije u cijelosti poznat. Još se ne zna točno odakle dolazi sva voda, koliko je ima ni kojim putovima teče. Ispod mirne, plitke površine najvećeg jezera na Balkanu i dalje postoji zemljovid koji nitko nije nacrtao, prenosi N1.