Na putu za UNESCO: U Konjicu se udahnjuje duša u drvo

''Uvrštavanje konjičkog drvorezbarstva na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine bilo bi stavljanje krune za dosadašnji rad. Mi kao dosad vrlo bismo malo dobili, a UNESCO bi izgubio ako mi ne bi ušli u tu priču'', rekao je za Bljesak.info Sejfudin Vila vlasnik tvrtke i muzeja drvorezbarstva Mulićev rekord iz Konjica.

Od davnina je Konjic poznat po drvorezbarstvu, koje kako bi opstalo, treba posebno čuvati i zaštiti.

''Drvorezbarstvo je crtanje duše u teksturi drveta, nekakva ekspresija koju novi vlasnik umjetnine osjeti u svom domu. Mi pokušavamo od kuće napraviti dom i da ugodimo novom vlasniku da s obitelji i prijateljima uživa u tom interijeru'', rekao je Vila.

Kaže kako Mulićev rekord danas radi namještaj najvećeg stupnja, te kako raduju cijeli svijet umjetninama na isti način kao što se nekada radilo.

''Nikada Mulićev rekord nije imao kupca, nego je uvijek imao novog vlasnika umjetnine. Niti je imao radnika, nego suradnika. Mi želimo raditi sa suradnicima, a ne s radnicima'', rekao je Vila i dodao kako ima 30-tak suradnika.

Drvo je učitelj

Vila kaže kako je namještaj iz njegove radionice stigao na svih pet kontinenata.

''Drvorezbarstvo je prvo umjetnost, onda zanat, pa onda ljubav. Drvo je učitelj. Od beživotne materije koja se sječom dobije, mi udahnjujemo dušu u to drvo, koje nastavlja živjeti u domovima ljudi po cijelom svijetu'', smatra Vila.

Mulićev rekord za izradu visokokvalitetnog namještaja koristi kvalitetno drvo iz cijelog svijeta.

''Kod nas se mogu naći komadi drveta za suvenire, a da bi napravili nešto tri metra dugo nema tog drveta kod nas'', rekao je Vila i dodao da radi namještaj od 18 vrsta oraha, sedam sorti javora, tri vrste trešnje, četiri vrste hrasta, te maslina.

Vila je izrađivao stolice za pastoralne pohode pape Ivana Pavla II Bosni i Hercegovini.

Škola drvorezbarstva

''Posjet pape je uvijek drugačije prirode. Kad je dolazio '97 godine platno stolica je bilo crvene boje sa zlatnom niti. Otvorena crvena boja znači boja suosjećanja sa žrtvom. 2003. godine kad je dolazio u Banja Luku stolica je bila bordo boje jer je to boja biskupije, a stolica kad je Merza proglasio blaženim je papinska boja bijelo – krem, to je boja blaženstva. Otprilike svaka prigoda ima svoj simbolički dio'', rekao je Vila i dodao da mu nije žao što nije izrađivao stolice za nedavnu posjetu pape Franje.

Rekao je kako Mulićev rekord može izraditi sve što čovjek može zamisliti. Smatra da je važno biti educiran za drvorezbarstvo, te periodično organizira škole drvorezbarstva.

''Na zadnjem ciklusu u školi drvorezbarstva su bila 22 učenika, od kojih je bilo sedam apsolvenata likovne akademije. Ciklus je četiri mjeseca trajao. Teorijsku nastavu polaznici imaju od 8 do 10 sati svaki dan, nakon toga slijedi doručak, od 10 i 30 do 16 sati slijedi praktični dio'', objašnjava Vila.

Nikad jeftinija cijena

Kaže kako nikada u našoj povijesti nije bila jeftinija cijena namještaja izrađenog na ovakav način.

''Nekako su nas utjerali u torove, pa su nam oduzeli materijalna sredstva, da onaj koji ima 'filing' za ono nešto nije u stanju obradovati svoju obitelji, prijatelje sa nečim lijepim, tako da se moram prilagoditi. Ako netko ima marku za kavu, ne možeš mu ti tražiti tri'', rekao je Vila.

Kaže kako nekad radi na ekonomskoj nuli, a nekad ispod nule, jer je vrlo teško kad se proda jedan komad, od toga novca nabaviti materijal za novi komad namještaja.