Na NAFF-u prikazan film domaće autorice Alete Rajič

Zadnja večer natjecateljskog programa NAFF-a i predzadnja večer cjelokupnog festivala donijela je čak 11 filmova. Napokon, među njima i jedan domaći i to na ponos Neuma u izvedbi mlade autorice Alete Rajič.

Pa ako za neke uratke možemo reći da su očarali onda je ovaj film sinoćnju publiku definitivno zamirisao. A kako i ne bi kad mu je i naslov mirišljavi jorgovan ili kako to jezik globalizacije kaže Liliac. Nikad presušna tema nesretnog rata što je krajem prošlog stoljeća zadesio ovaj dio europskog kontinenta inspirirala je i mladu animatoricu. No, na sasvim drugačiji način.

Za razliku od većine ostvaraja na ovu temu, Aletin je film lišen svake monotonije i beznađa te baš nasuprot, odiše nadom pa čak i mirom. Doprinose tome podjednako umjetnička ruka autorice, umirujuća niska pastelnih boja u kojima dominira nježna lila cvijeta vjernosti ali i pažljiv odabir Chopinova Nocturna za glazbenu podlogu. Unatoč bombama koje dominiraju jednim dijelom ovog četverominutnog uratka.

Nakon sigurno subjektvnog dojma na Jorgovane iz domaće radinosti, vrijedno je spomenuti još neke filmove iz sinoćnje konkurencije. U tom slučaju, sasvim bi nepristojno bilo ne spomenuti španjolski „Miserere“ autora Maria Serrana Hervesa, mladog predavača animacije na madridskoj Umjetničkoj školi koji je Neum u društvu svijih kolega, ove godine počastio dolaskom. „Miserere“ nas za razliku od Jorgovana vraća u još dalju prošlost.

U legendama ovjenčani srednji vijek. Inspiriran kratkim pričama i legendama poznatog španjolskog pisca Gustav Adolfa Becquerea ovaj film obrađuje vjekovječitu temu iskupljenja za vlastite grijehe. Iako ovaj španjolski uradak simbolima koje autori koriste, odražava kršćanske poruke poput otkupljenja i okajavanja grijeha, nevjerojatna je univerzalnost filma u kojoj se može pronaći svaki čovjek, ali i svako vrijeme.

Pogotovo ovo današnje kada su oholost i pohlepa učestalost što se poput zavjese spuštaju na oči čovjeka zamagljujući mu pritom ne samo vidike već i glas savjesti. Popraćen moćnom glazbenom interpretacijom filharmonijskog orkestra što je bez ikakve naknade, valjda prepoznajući poruke „Miserere-a“, upotpunio ovaj španjolski film.

Ako je netko pomislio kako se svijet maštovite animacije rijetko dodiruje sa realnim svijetom i vremenom u kojemu živimo, grdno ste se prevarili. Dokazuje to animirani film njemačke autorice Anje Hartmann „The big Neko Mao show“ u kojemu dvije mačke, japanska i kineska kroz burleskom opjevavaše kulturu dizajna koji je pokorio svijet jeftinijim verzijama poznatih brandova. Neko i Mao ili u prijevodu Mačka i Mačka u obličju tipično azijskih animacija pokazuju kako i lubenica može mijenjati oblik ako to znači osvajanje tržišta. Sjetimo se bijelog luka sa oznakom „Made in China“ iz naših trgovina.

I da ne duljimo jer bi doticanje svakog od sinoć viđenih filmova značilo ozbiljno razbijanje novinarskih kartica, još ćemo samo nabrojati jednako zanimljive filmove u kojima je publika uživala zadnje večeri natjecateljskog programa. To su slovački „Kufor“, francuski „Patakes“, ukrajinski „The legends of Russia“, ruski „My strange grandfather“, brazilski „Tough west“, francuski „Origami“ te naposljetku, još jedan španjolski „Bitseller“.

Hoće li ijedan od njih osvojiti jednu od nagrada NAFF-a ostaje nam vidjeti. A što danas čeka NAFF-ovce? Opuštanje prije večerašnje slatke napetosti proglašenja pobjednika a onda i zabava za sve sudionike i goste kao najbolji poziv za iduću godinu i već tradicionalni NAFF u novom ruhu. Jedva čekamo.