Na današnji dan, 1984. godine, u Beogradu je preminuo književnik Branko Ćopić.
Iako po prirodi vedar i nasmijan, Ćopić je tužno i tragično okončao svoj život, bacivši se sa Savskog mosta u Beogradu.
U jugoslovenskoj književnosti stekao je status stvaratelja s najviše otiskanih i najviše prevedenih djela. Njegov opus može se pronaći na više od 30 svjetskih jezika.
Kao veliki humanist, patriot i humorist, Ćopić je dobio brojne nagrade, priznanja i pohvale. Prvu nagradu dobio je od Akademije sedam umjetnosti za kratku priču, zatim Rakićevu nagradu, nagradu Srpske akademije znanosti i umjetnosti, Odbora za kulturu i umjetnost, Vlade FNRJ, Saveza sindikata, nagradu Zmajevih dječijih igara, Njegoševu nagradu za zbirku pripovjedaka "Bašta sljezove boje", nagradu AVNOJ-a.
Ćopić je rođen 1. siječnja 1915. godine u selu Hasanima kod Bosanske Krupe. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu, nižu gimnaziju u Bihaću, a učiteljsku školu pohađa u Banjoj Luci i Sarajevu, te je završava u Karlovcu.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu diplomira 1940. godine, pedagoško-filozofsku grupu. Prvu priču objavljuje 1928. godine, a prvu pripovijetku 1936. godine. Najviše svojih djela napisao je za djecu. Bio je član Srpske akademije znanosti i umjetnosti i Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Iza njega su ostala mnoga djela, a među najpoznatijim su "Major Bauk", "Prolom", "Doživljaji Nikoletine Bursaća", "Bosonogo djetinjstvo", "Gluvi barut", "Orlovi rano lete", "Ne tuguj bronzana stražo", "Magareće godine", "Osma ofanziva", "Bašta sljezove boje".
