Nakon što je kralj Aleksandar Karađorđević proglasio šestosiječanjsku diktaturu (6. siječnja 1929. godine), Ante Pavelić je emigrirao u noći s današnjeg na sutrašnji dan iz Zagreba. Otišao je jer bi u Jugoslaviji pod proglašenom diktaturom sigurno bio proganjan.
Iz Jugoslavije je stigao prvo u Beč, zatim u Mađarsku, pa u Bugarsku. Netom prije toga Ante Pavelić na izborima 1927. kao predstavnik HSP-a i Hrvatskoga bloka u izbornoj jedinici Zagreb bio izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS te je u skupštinskim istupima otvoreno zastupao zamisao o stvaranju neovisne Hrvatske, piše enciklopedija.hr.
Nakon ubojstava Stjepana Radića i drugih zastupnika Hrvatske seljačke stranke u beogradskoj Narodnoj skupštini, kojima je bio očevidac kao parlamentarni zastpunik, i doživjevši nemoć parlamentarne demokracije pred udržavljenim srpskim terorom i samovoljom, odziva se pozivu Seljačko-demokratske koalicije na zajedničku suradnju svih hrvatskih stranaka, te tako pristupa s dr. Antom Trumbićem u ime Hrvatskog bloka u sveopći Zastupnički klub Hrvatske seljačke stranke. U isto vrijeme utemeljuje organizaciju “Hrvatski domobran” i pokreće istoimeno glasilo.
U toj i takvoj političkoj situaciji zbio se i ovaj odlazak u inozemstvo, odmah nakon proglašenja diktature u Jugoslaviji.
U Sofiji se Pavelić susreo s Vančom Mihajlovom, vođom dijela VMRO-a (Vnutarnje makedonske revolucionarne organizacije). Potpisao je tzv. Sofijsku deklaraciju, o zajedničkom radu Hrvata i Makedonaca na rušenju Jugoslavije.
Zbog toga je jugoslavenski sud Antu Pavelića odsutnosti osudio na smrt.
U inozemstvu je osnovao 1932. UHRO (Ustaša – hrvatska revolulcionarna organizacija), po uzoru na VMRO. Upravo su VMRO i UHRO bile organizacije koje su izvršile atentat na srbijanskog (jugoslavenskog) kralja u Marseillesu. Osnovna ideja UHRO-a bila je stvaranje neovisne i samostalne hrvatske države izvan Kraljevine Jugoslavije svim raspoloživim sredstvima, prema pisanju portala povijest.net
Nakon tih zbivanja i atentata koji je imao veliki odjek u Europi, talijanske su ga vlasti zatvorile u Torinu, a 1936–39. bio je interniran u Sieni.
U Hrvatsku se vratio u travnju 1941., neposredno nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, te preuzeo vlast kao poglavnik ustaškoga pokreta i novostvorene države.
Nezavisna Država Hrvatska (NDH), država koja je postojala u okviru osovinskoga poretka tijekom II. svjetskoga rata na području dijela današnje Hrvatske, BiH i dijela današnje Srbije; u njoj je uspostavljen ustaški režim, a politika joj je uvelike ovisila o odlukama Njemačke i Italije kao vojno-političkih pokrovitelja; nestala je nakon vojnog poraza Njemačke u svibnju 1945.
NDH je nastala u jeku Travanjskoga rata i sloma Kraljevine Jugoslavije, a proglasio ju je preko radija vođa domovinske ustaške skupine Slavko Kvaternik 10. IV. 1941. pošto je V. Maček odbio ponudu Nijemaca da proglasi hrvatsku državu unutar osovinskoga sustava.
Od svojega povratka u Hrvatsku 15. IV. 1941. do početka svibnja 1945. na čelu NDH bio je poglavnik Ante Pavelić, koji je kao vođa ustaškoga pokreta već od početka 1930-ih djelovao na rušenju Jugoslavije i uspostavi neovisne hrvatske države.
U novostvorenoj je državi kao samodržac imao neograničene ovlasti te je odgovoran za uvođenje i djelovanje sustava represije, za koncentracijske logore i masovne zločine. Politiku terora pokušao je ublažiti tijekom 1942., kada je sazvao zasjedanje Hrvatskoga državnoga sabora i dopustio uspostavu Hrvatske pravoslavne crkve. Tijekom 1943. dopustio je vođenje pregovora s predstavnicima HSS-a, koje je prekinuo u listopadu iste godine.
Kada su 1944. ministri Mladen Lorković i Ante Vokić željeli NDH prebaciti na stranu Saveznika (tzv. puč Vokić–Lorković) Pavelić ih je dao uhititi (a poslije ubiti), čime je sudbinu NDH trajno vezao uz Treći Reich.
Početkom svibnja 1945. zapovjedio je povlačenje Hrvatskih oružanih snaga (HOS) prema Austriji, a Zagreb je napustio 6. V. 1945. Pošto je vojsku i civile u povlačenju napustio u Rogaškoj Slatini, sklonio se u Austriju, a poslije je preko Italije otišao u Argentinu.
Ondje je obnovio svoje političko djelovanje i 1949. osnovao Hrvatsku državotvornu stranku. Nakon njezina gašenja uspostavio je Hrvatski oslobodilački pokret (HOP), koji je predstavljan kao nastavak ratnoga ustaškoga pokreta.
U travnju 1957. jugoslavenski je agent na njega izvršio atentat i teže ga ranio. Kako bi izbjegao izručenje Jugoslaviji, Pavelić je ilegalno napustio Argentinu te se sklonio u Španjolskoj, gdje je umro 28. prosinca 1959. od posljedica ranjavanja u atentatu.
