Na brdu Hum iznad Mostara pronašli stotine zlatnih ribica

Ovo nije suvremena “Bajka o ribaru i ribici”, već prava istina, u što su se uvjerili i novinari Večernjeg lista. Kako su zlatne ribice dospjele na brdo Hum iznad Mostara, nitko ne zna. Jednostavno, njihov akvarij postalo je staro napušteno pojilište za stoku.

Priča je novinare odvela do zlatnih ribica zahvaljujući članovima Udruge za zaštitu fortifikacija iz Mostara. Pretpostavlja se da se netko nije više mogao o njima brinuti i ostavio ih je na, za njih, uistinu neobičnom mjestu.

Na brdo Hum novinari Večernjaka krenuli su s Pavlom Spasojevićem, magistrom biologije iz Mostara. Nakon dvadesetak minuta pješačenja hercegovačkim kršem pronalaze novi dom zlatnih ribica.

''Ispred nas je stajalo pojilište od dvadesetak četvornih metara skriveno gustom smrekom, ispunjeno zelenom i za ljudsko oko “prljavom vodom” po kojoj su skakutale žabe. Znali smo da se negdje dolje skrivaju zlatne ribice... Za samo dvadesetak sekundi iz mračne dubine pojilišta ukazalo se veliko jato ribica. Uspjeli smo! Namamili smo ih hranom'', opisuju svoju potragu za ribama novinari, dok Spasojević nam objašnjava:

''Da, to su zlatne ribice (Carassius auratus). Ta vrsta je jedna od prvih pripitomljenih riba te je među najpopularnijim akvarijskim ribama'', kaže i dalje objašnjava:

''Nastala je umjetnim odabirom u Kini. Ljudi su tisućama godina radili odabir dok nisu dobili velik broj varijeteta, a kako se može primijetiti, odnosno koliko smo vidjeli, ovdje su tri varijeteta. Ova vrsta ribe je vrlo otporna na promjene temperature. Može boraviti i u hladnoj i u toploj vodi, a otporna je i na manjak kisika. Što se tiče prehrane, ova riba uopće nije izbirljiva, jede i biljnu i životinjsku hranu. U principu, ovo je vrlo otporna riblja vrsta''.

A kako ovako velik broj riba u relativno malom prostoru preživljava ako im nitko ne donosi hranu? Pobrinula se za to majka priroda.

''Kako se može primijetiti, za vrijeme oborina kiša spere jedan sloj zemlje u vodu nakon čega dolazi do razvoja algi. I tako dobiju svoju hranu. U ovome mini ekosustavu od dvadesetak metara kubičnih vode može biti i nekoliko tisuća riba ove vrste. One će ovdje sigurno dugo živjeti. Malo je vjerojatno i da će ih napasti neka bolest jer su jako otporne'', objašnjava Spasojević.

Teško je povjerovati u ono što je kazao ovaj biolog, posebno da mogu preživjeti i najekstremnije uvjete za život, pa čak i zimi kad se površina vode zaledi.

''S obzirom na to da se voda zamrzava od površine prema dnu, ove ribe će pasti u stanje hibernacije i neće se hraniti čim temperatura padne ispod četiri Celzijeva stupnja jer je na toj temperaturi voda najgušća. Ovdje ima oko jedan metar dubine vode. Neće se zalediti cijelom dubinom jer kod nas nisu toliko jake zime. Kad bi se slučajno dogodilo da se voda zaledi cijelom dubinom od oko metra, zlatne ribice ne bi mogle preživjeti. U Hercegovini i tijekom ekstremne hladnoće teško je naći sloj leda deblji od 30 centimetara. Ispod leda će biti u stanju hibernacije kada troše minimum kisika te će tako preživjeti do otapanja leda, odnosno podizanja temperature vode iznad četiri Celzijeva stupnja'', govori Spasojević.

''Ženka može položiti dosta jaja, što je karakteristično za ciprinide čijoj vrsti ove ribice pripadaju. Ova vrsta zlatnih ribica može narasti do 13 centimetara, a velika ženka može položiti i nekoliko tisuća komada ikre. To je sasvim dovoljno s obzirom na činjenicu da inkubacija traje svega 48 sati od polaganje ikre do proplivavanja ličinke. Kad temperature vode bude oko 20 stupnjeva, tada se one počnu razmnožavati. Ekološki čimbenici limitiraju brojnost populacije, no kako sam već kazao, u ovom napuštenom pojilištu može boraviti i nekoliko tisuća jedinki pa ima još prostora za njihovo razmnožavanje'', govori dalje Spasojević.

No, da je vlasnik ribice slučajno pustio u jednu od mostarskih rijeka, Radobolju ili Neretvu, one ne bi preživjele. Prema Spasojevićevim riječima, vrlo malo šanse za preživljavanje imale bi i u Hutovu blatu iako to mjesto obiluje hranom. Razlog je tomu samo jedan - njihova zlatna boja.

Naime, upravo su zbog nje ove ribe vrlo upečatljive u vodi pa ne bi sigurno mogle preživjeti od čaplji, ptica plovica, vodomara, kormorana... koji se uglavnom hrane ribom, a Hutovo blato je njihovo stanište.

Bilo kako bilo, zlatne ribice, simbol ispunjavanja želja, bajke kažu - triju odjednom, pronašle su svoj novi dom, a možda će upravo o ovim mostarskim uskoro nastati i neka nova pjesma poput kultne Seida Memića Vajte “Lovio jedan čovjek ribu...”