Mostarske bake vjerno čuvaju uskrsne običaje

Uskrs je najveći katolički blagdan, koji se ove nedjelje slavi diljem svijeta pa tako i u Bosni i Hercegovini. Obilježava se odlaskom u crkvu i slavi uz bogate trpeze, posebno ukrašena jaja koja simboliziraju život i uz radost i druženja s najmilijima.

Tradiciju starih običaja obilježavanja i pripreme za najveći kaotični blagdan u Mostaru vjerno čuvaju i prenose mlađim generacijama bake Nevenka Ćubela, Dragica Bošnjak i Katica Čuljak, koje već 25 godina djeluju u Kulturno-umjetničkom društvu "Sv. Ante Cim" u Mostaru.

One su u razgovoru za Anadolu Agency govorile o običajima Uskrsa, pjesmama i gangi, ali i pripremama koje su kako tvrde jako važne da bi se Uskrs mogao istinski slaviti.

"Najvažnije je da smo čisti, da se ispovjedimo, pričestimo, da smo čisti u duši i u tijelu. Uskrs dočekujemo u miru sa svakim i važno je da nema nikakvih nereda i problema. Rado dočekujemo goste, prijatelje, ako će nam tko doći, ali pretežno je to obiteljski. Uskrs je obiteljska zajednica tako da smo svi sretni i presretni“, kaže Katica Čuljak

Ona ističe da je "sretnije nego teža" jer joj je za ovaj Uskrs došao unuk s praunukom iz Zagreba pa je cijela obitelj na okupu.

"Uskrs je za nas uvijek bio pravo uskrsnuće“, kaže Dragica Bošnjak pripovijedajući običaje priprema za taj blagdan. Ističe kako su život provele u pjesmi i gangama, ali u korizmi nisu nikada pjevale ništa osim gospinog plača i kantanja muke Isusove.

Simulirala je i molitve velikih dana, te posebno ukazala na značaj Velikog petka koji je jedini dan u godini kad je svim katolicima naložen strogi post i nemrs (jede se jednom dnevno, kruh, riba ili zelje).

"Mi smo naučeni veliki petak ujutro čim ustaneš u kući, odmah se prekrstiš po svom običaju, moli se Bogu uz krunice, ne radi se ništa ni o zemlji niti šta drugo, ako ćeš što skuhati to ti je taj dan, samo razmišljaš o muci Kristovoj“, pojašnjava Dragica.

Uz to se, navodi, veže poseban običaj ispijanja crnog vina koje simbolizira prolivenu Kristovu krv.

"Crno vino, to je ostalo od davnina kao Isusova krv. Crno vino se pretvara u život, da ćeš dobiti malo snage. Uz ručak ide jedna čaša. Nema to puno da se pije, jer vina ako piješ puno onda to nije to“, ističe Dragica.

No, čašice se ne broje kad se obitelj okupi i kad počne uskrsno slavlje, ali do tada smatra Nevenka Ćubela treba istinski odžalovati 40 dana korizme i Veliki tjedan provesti u promišljanju.

"Sjećamo se i znamo, to smo radili. Svaki dan za 40 dana kantao se gospin plač. Išlo se na put križa, ali gospin plač to je baš svako sudjelovao, ako se nije moglo po danu, onda navečer. Sjelo bi se skupilo i svi , bilo mlado ili staro svi zajedno bi pjevali gospin plač" kaže Nevenka, navodeći kako njih tri još uvijek taj obred ne propuštaju.

Govoreći o značaju tih dan podsjeća da na svim crkvama prestaju zvoniti zvona na Veliki četvrtak sve do blagdana Uskrsa. Pojašnjava kako su veoma važni obredi Velikog četvrtka, kada je Isus posljednji put večerao, Velikog petka kad je raspet na križu i Velike subote kada se iščekuje njegovo uskrsnuće, te u crkvu nosi hrana na posvetu.

"Subotu navečer se nosi na blagoslov hrana i jaja, a ujutro se obavezno pojede jaje, izmoli se vjerovanje i ide se na misu. Nakon mise je obavezan zajednički ručak, obiteljski. Tko god ima obitelj tada će doći“, naglašava Nevenka.

Dragica Bošnjak dodaje kako je dan Uskrsa istinsko i pravo veselje uz obiteljski ručak, prijatelje i druženje.

"Pred crkvom se isto tako tucamo s jajima. To je neki znak veselja, gleda se čije je jaje najjače. To je sve veselje, bude i pjesama naravno za Uskrs jer nismo pjevali 40 dana, sada je vakat da se malo i zapjeva“, kazuje Dragica.

Za proslavu Uskrsa i okupljanje obitelji kako Nevenka kazuje tijekom velikih dana uz molitve i promišljanja tradicionalno se priprema i blagdanska gozba. Uz bogata jela i raznolike delicije glavna je pripremanje jaja, odnosno pisanica koje najviše razvesele djecu.

"To je tradicija stara da se jaja boje, to je znak koji simbolizira izvor života i tako je to od starina. Mi smo tako najviše u luku bojili i to bi bilo interesantno, djeci posebno“, kaže Nevenka.

Katica Čuljak dodaje da su se jaja za ukrašavanje posebno i pažljivo birala, jer osim što trebaju biti lijepa poželjno je i da budu tvrda, kako bi se postigla pobjeda u tradicionalnom natjecanju tucanju koje i u današnje vrijeme ne izostaje.

"Stari ljudi su jaje kucali od zub da vide je li tvrdo. Bilo je moga vremena po 10-12 jaja jedno jaje razbije. Jer, ti ljudi koji znaju koliko je tvrdo to jaje. Zna se,  prva jaja, pronošci se zovu, kad tek koke pronesu, da su to najtvrđa jaja. Recimo ja ne kupujem jaja jer imam svojih koka. A, do 100 jaja se skuha za taj dan“, kaže Katica.

Jaja se stavljaju u lučevinu, a prije toga se na njih naslanja list djeteline ili nekog cvijeta, sprema u najlon čarapu i veže konopom, kako bi to bolje primilo boju. Uz tradicionalni način pripreme pisanica redovito se dodaju i nove metode, jer je cilj na Uskrs imati što više dezena. No, prirodno obojena jaja prema tradicionalnom običaj još uvijek su najdraža i najzanimljivija tvrde, mostarske bake.

Nevenka običaje pretače i u stihove pa je tako objavila zbirku pjesama koje želi ostaviti mladim generacijama u nasljeđe. Piše u desetercima pa su sve pogodne za bećarac i gangu.

"Korizma je i Uskrs će doći, ja s dragim na dernek ću poći. Moj dragane, moje milo lane, čestitam ti uskrsne blagdane. Došò Uskrs i jaja se boje, dođi dragi milo janje moje, Dođi dragi da se potucamo i da staro kolo zaigramo“, neki su od stihova koje je Nevenka napisala.

Mostarske bake kažu da uživaju promovirati običaje i ističu kako žale što današnja omladina nema iskrene radosti u srcu koju su one dijelile u mladosti. Ganga, kolo, tucanje jajima, to je samo dio tradicije koju vjerno čuvaju i bilježe kako bi trag na papiru ostao mlađim generacija barem kao dio bogatog nasljeđa.