Mir među ljudima i mir među religijama

''Poštovati identitet bližnjeg je put k otvaranju dijaloga i naša jedina šansa za mir'', rekao je to paroh Radivoje Krulj na javnoj tribini, na temu 'Moj doprinos trajnom miru', koja je u srijedu 11. svibnja, u okviru projekta PRO-Budućnost, održana u Mostaru.

O ulozi religije u procesu pomirenja, pozitivnim primjerima suživota, izgradnji mira i ravnodušnosti koja sve više uzima maha u današnjem društvu, razgovarali smo s mostarskim parohom koji za Bljesak.info objašnjava zašto smo i dalje društvo monologa te kako je upravo u Mostaru taj prijeko potrebni dijalog najautentičniji i najmoćniji.

Bljesak.info: Kako biste opisali Vašu ulogu i misiju u izgradnji mira u BiH?
KRULJ: Uloga u procesu pomirenja je ustvari uloga života. Čovjek treba živjeti ono što propovijeda, što priča, što osjeća i zaista to nije lako pretočiti u život. To je jako bitno živjeti u svakom trenutku. U kući sa svojom obitelji, s vjernicima, na ulici sa svojim građanima, jednostavno na svakom mjestu. Čovjek često pada u iskušenja, ali je bitno imati svijest da to treba živjeti i na taj način graditi trajni mir. Ovo što organizira PRO Budućnost jeste moj poziv, to ja radim i to je misija Crkve. Želim posvjedočiti svoje iskustvo.

Bljesak.info: Koliko je važno da upravo vjerski poglavari djeluju i prenose poruke o miru i suživotu?
KRULJ: Ako naši vjernici prepoznaju da se mi sastajemo, otvoreno i iskreno razgovaramo, onda će se to pretakati dalje na vjernike. Ako mi glumimo i kurtoazno se susrećemo, tako će se i vjernici ponašati. Jako je bitno da to što govorimo osjećamo, a da to što osjećamo i živimo.

Bljesak.info: Koliko je teško danas vratiti povjerenje građana u našoj zemlji?Prošlo je nešto više od dvadeset godina od rata, jesu li ovakve priče i inicijative trebale krenuti ranije?
KRULJ: To je teško pitanje, ali ja znam da nikad nije kasno. Evo i danas, izlaganja koja smo predstavili su dotaknula sve prisutne i mi smo dosta toga naučili jedni od drugih. Slušajući i promatrajući sudionike danas, dotakla su se srca ljudi. Pojedinci su osjetili produhovljenje, te su ove teme najbolji pokazatelj da je ovoga trebalo biti i ranije ali i da treba biti što više danas. Ako jedan čovjek osjeti spremnost da to prenese drugima, oni svojim bližnjima, znači da svi mi imamo šansu i da je to jedini pravi put. Nikako se ne trebamo zatvarati jer u tom slučaju nemamo tu šansu. Ako kažemo ja neću, to je potpuno pogrešno. To sam danas želio naglasiti kad sam govorio kako ravnodušnost dolazi od zla te da se protiv nje treba boriti.

Bljesak.info: Spomenuli ste ravnodušnost i istaknuli kako je uznemirujuće da ljudi danas ne reagiraju na crnilo koje nam se plasira, te da je sve manje osjećaja za čovjeka pored nas?
KRULJ: Zlo je u ekspanziji i trebamo se uhvatiti ukoštac s tim. Ovakve tribine su pravi primjer te borbe. Školski obrazovni sustav i prosvjeta, kultura, ti resori s najvećeg vrha, do lokalnih zajednica su bitna stvar. Treba ulagati u to, i u mlade ljude. Naprotiv ravnodušnosti i učmalosti, trebamo reći: ja sam mikrokozmos u makrokozmosu i kao takav mogu promijeniti dio kozmosa. Krenemo li od te pretpostavke, šansa je tu. Mislim da je ulaganje u mlade, rad s njima, šansa da razbijemo predrasude, razbijemo ravnodušnost, postanemo odgovorniji i uzmemo stvar u svoje ruke.

Bljesak.info: Ima li u našoj okolici pozitivnih primjera suživota?
KRULJ: Kako ne, na svakom koraku postoje mnogo dobri primjeri. Moj prijatelj efendija Dino Maksumić i ja smo istaknuli jedan primjer, a koji je prošao nezapaženo, gdje želimo spojiti ljude koji su pomogli jedni drugima u ratu, a kad se završio rat nisu se vidjeli. Te primjere nitko ne ističe, dobrih vijesti u medijima je sve manje, nažalost tu su samo primitivnosti i crne kronike. Primjer je to i mladića koji je danas s nama govorio na ovoj tribini, a koji dolazi iz Nevesinja, studira na Sveučilištu u Mostaru, a živi na lijevoj obali grada. Ja u svojoj obitelji imam sličan primjer, jedna moja kći ide u školu koja radi po hrvatskom nastavnom planu, dok druga pohađa školu po nastavnom planu bosanskog jezika.

Bljesak.info: Dijalog je, kažete, jedini put. No, jesmo li mi i dalje društvo monologa?
KRULJ: Moj brat fra Iko Skoko, koji nažalost danas nije mogao prisustvovati ovoj tribini, kao doktor komunikologije, bi to zasigurno bolje objasnio. Ja sam mišljenja da se trebamo učiti međusobnom komuniciranju, te ako se naučimo osnovnoj kulturi slušanja drugih, i kad mi govorimo da ne budemo opširni, da budemo izravni, iskreni i odgovorni, onda imamo šansu da nas drugi sluša. Poštovati identitet našeg bližnjeg je put k otvaranju dijaloga. Mislim da to treba učiti djecu od malih nogu, kuće, vrtića i školstva te tome treba posvetiti više pažnje. To nije proces koji će doći preko noći. Ako ne uzmemo u obzir čovjekov identitet, njegovu originalnost, onda se dijalog pretvara u razmjenu mišljenja. Volimo slušati sebe. Dijalog religija je primjer i obrazac za svaki drugi dijalog. Mnogi ističu da nema mira među ljudima bez mira među religijama.

Bljesak.info: Rekli ste da je dijalog u Mostaru najautentičniji i najmoćniji. Zašto?
KRULJ: Da, razlog tomu jeste što je to je jako kompleksno pitanje. U Mostaru se tako jasno, možda zato što je vedro nebo iznad ovog grada, dijalog može vidjeti. No, i kad tu nema dijaloga, to se tako jasno vidi. Ovdje imamo isprepletene vjere, kulture, različitosti i to je velika šansa za ovaj grad. U 300 metara imamo Stari most, mostove, Sabornu crkvu, franjevačku crkvu i samostan, katedralu, džamije, staru sinagogu, ali imamo i ljude koji to osjećaju i kojima taj osjećaj i taj nerv nije isčupan. On se ne može izbrisati i on je ovdje u Mostaru definitivno izražen.

Bljesak.info: Kažete da je Mostar i ključ za Europu?
KRULJ: Da, Europa je na tim temeljima i, makar formalno pravno postavljena. Ono što mene smeta jeste to što je danas jedinstvo Europe samo jedinstvo profita, kapitala, biznisa, a jedinstvo kulturološko i duhovno, ono što bi trebalo biti temelj svega, je potisnuto. Taj temelj se u Mostaru najbolje vidi i u tom je baš naša šansa. Ako imamo multikulturološke, nacionalne, religiozne barijere, ako ih na dobar način i na dobar temelj postavimo, sva ostala jedinstva će biti pravilno ustrojena i zato je upravo to ključ za Europu. Kriza danas postoji svuda zbog tog jednostranog jedinstva. Dijalog i duhovnost zaista trebaju biti prioritet. Zato Mostar jednog dana može svima biti primjer, kao što sad svima nije primjer.