Miki Trifunov: Večer posvećujem kolegama Narodnog pozorišta Mostar kojih više nema

Nakon više od 20 godina bard bh. glumišta Miodrag Miki Trifunov gostovao je u Narodnom pozorištu Mostar – ovoga puta sa svojim poetsko-glazbenim performansom “Svjedok”.

U potpunoj tišini nešto više od sat vremena publika je imala priliku uživati u stihovima velikih domaćih i svjetskih pjesnika, čije stihove Trifunov na jedinstven način interpretira i govori, poput Mike Antića po čijoj pjesmi “Svjedok” projekt i nosi naziv – “jer mi svi zajedno svjedočimo o vlastitom životu, a život je putovanje, svaki dan je putovanje i čim ustanemo krećemo na putovanje”, kaže Trifunov; zatim Tina Ujevića, Borgesa, Shakespeareove ljubavne sonete, Kavafija, Vladislava Petkovića Disa...

''Nakon dugo, baš dugo godina sam u Narodnom pozorištu Mostar. Posljednji put sam ovdje bio nekad prije rata. Ovo gostovanje mi je osvježilo sva ona pređašnja gostovanja vezana za mostarsko Pozorište. Mnogo divnih ljudi sam ovdje upoznao, mnogo divnih kolega... Često sam dolazio, čak sam imao jednu veliku ljubav u Mostaru kao mladi glumac... Od 1970. sam bio glumac u Zenici i tada su umjetničke razmjene s Mostarom bile vrlo ozbiljne, u 'onom' vremenu, kad je bog imao koncept za nas, dvonošce... Često smo se posjećivali i mnogo divnih ljudi kojih nažalost više nema, upoznao sam u Mostaru. Mostar je nekada važio kao jedno od boljih Pozorišta, dugogodišnji upravnik je bio Safet Ćišić, upravnik jugoslavenskog kalibra. Mnogo toga lijepog nosim iz Mostara i drago mi je što se naš ponovni susret događa preko velikih autora, velikih pjesnika svijeta'', kaže Trifunov.

Sve što je odabrao da govori na ovoj poetskoj večeri samo je jedna mogućnost, kaže, a mogućnosti su brojne. Nada se da će “Studio 64”, gdje je program održan, postati stalno mjesto gdje se čuje lijepa riječ.

Miki Trifunov je program “Svjedok” održao upravo na dan kad je prije ravno 67 godina Narodno pozorište Mostar službeno počelo s radom. Zato je tu večer posvetio “svim kolegama iz mostarskog Pozorišta kojih više nema”.

''Čudan je sticaj okolnosti da se ova večer održava upravo na godišnjicu osnivanja Narodnog pozorišta Mostar. Zato je program i u to ime, i nek mu je sa srećom!”, kaže Trifunov.

O tome koliko se danas poezija sluša, Trifunov kaže da je potpuno nevažno koliko je publike na jednom ovakvom programu.

''Poezija je uvijek bila mala privilegija. Stih, koji je jedna čudesna, mala forma, nije govor svakodnevnice, i samim tim ljudi uglavnom prema poeziji imaju animozitet. Međutim, sve ovisi od načina kako ćete nekome to reći, i o sadržaju naravno. Poezija nije bauk, ako uspostavite interakciju između vas i onih koji poeziju slušaju – to dobije smisao. Nije bauk, ali jeste privilegija u smislu da nije opšteprihvaćena jer živimo u vremenu gdje je sistem vrijednosti potpuno poremećen, iščašen, da ne kažem – gotovo kao da ga apsolutno nema. Ovo što ja činim s izborom velikih pjesničkih autora je samo jedan pokušaj da približim nešto što je pitanje naše svakodnevnice, samo što pjesnici to misle drugačije nego mi, oni to znaju artikulisati. Jer svaka je pjesma svojevrsna ispovijest svakog autora'', kaže Trifunov.