Migrant iz Irana dom pronašao u BiH: Pružila mi je ruku kada nitko nije

Karo Giyahi je dvadesettrogodišnjak, koji živi u Sarajevu, aktivno trenira kickboks i to mu je najveća želja i ambicija u životu. U ovoj priči ne bi bilo ništa neobično da Karoo nije Iranac, koji je, slijedeći svoje snove, došao u Bosnu i Hercegovinu prije devet mjeseci.

Lijepe žene prolaze

Migrant iz Irana danas živi u glavnom bh. gradu, sebe već smatra Bosancem i za razliku od mnogih, ne planira napustiti BiH, prenosi N1.

"Moj sport nitko ne voli u Iranu", kazao je.

Bio je ovo dovoljno dobar razlog za Kara Giyahija da napusti Iran i sa koferom u ruci dođe u Bosnu i Hercegovinu. Ova zemlja ga, kaže, podsjeća na Gilan, grad iz kojeg dolazi.

"Sve je zeleno, lijepo, ima lijepe šume. Ima lijep zrak, prvo ima lijepe ljude, ovi ljudi imaju dobro srce", rekao je Karo Giyahi.

Kickboks mu je sve u životu. U Sarajevu su mu pomogli dobri ljudi i počeo je trenirati.

Pročitajte još

'Migranti su ljudi, a ne samo društveni problem'

"Mogu ja svaki dan trenirati, ali ja nemam pare za to. Moj prijatelj pita može li on trenirati svaki dan, oni kažu može, kako da ne može i ja sam počeo moj trening ovdje", kazao je.

Sve zbog oca

I danas je najbolji kickbokser u Bosni i Hercegovini i rado nosi našu zastavu gdje god da krene. Karo ne želi ići iz BiH.

"Hoću ovdje da živim, sigurno želim ovdje živjeti", kazao je.

U njegovom životu zasad ima mjesta samo za sport. Iako kaže da ovdje žive lijepe žene.

"Ovdje ima lijepih cura, lijepih žena, možda neki drugi momak može imati fokus na kickboksu, na taekwondou, na košarci, ali ja ne mogu", ispričao je za N1 i dodao: "Mislim da nitko ne razumije mene''.

Njegovi roditelji žive u Iranu. Svaki dan se čuje s njima, a najveća podrška mu je njegov otac.

"I zbog mog oca ja sam došao ovdje, hoću da budem bolji, da budem bolji u mečevima, samo zbog mog oca".

"Moj otac ima samo jedan taksi tamo, taksi tamo ne radi dobro, ali ako je moj otac sretan i ja sam sretan", kazao je Giyahi.

I ostaje ovdje, da bi svoje roditelje učinio sretnim i ponosnim. U zemlji, kaže Karo, koja mu je pružila ruku, kad nitko nije.