Međunarodni dan tolerancije – ponašajmo se tako!

U današnjem društvu riječ "tolerancija" sve češće poprima mistične konotacije, dok ljudi zaboravljaju njenu namjeru i svrhu.

Iz tog razloga, Generalna Skupština Ujedinjenih naroda je 1996. godine pozvala zemlje članice da ustanove Dan tolerancije u sladu s Deklaracijom o principima tolerancije (koja je potpisana od strane članica 16.11.1995. godine).

Proglašenjem Međunarodnog dana tolerancije UNESCO je skrenuo pažnju na brojne međunarodne akte koji se tiču ljudskih prava, kao što su Konvencija o građanskim i političkim pravima, Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena, Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, Konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije i druge.

Povodom ovog dana, diljem svijeta provode se brojne rasprave usmjerene na to kako različiti oblici nepravde, rasizma, diskriminacije i netolerancije imaju negativan utjecaj na razvoj društva.

Aktivisti u borbi za ljudska prava, ali i svi oni koji su profesionalno ili vlastitim iskustvom uključeni, pozvani su i imaju priliku govoriti o zakonima vezanim za ljudska prava s osvrtom na kažnjavanje zločina i diskriminacije bilo koje vrste kao i o svim drugim činjenicama, istinama, zabludama i potrebama vezanim za ovu tematiku.

Za zapitati se "Što je to tolerancija" nema boljeg trenutka od sada, danas, kada slavimo (Ili bismo trebali slaviti!) Međunarodni dan tolerancije.

Tolerantan može biti samo onaj koji ima moć poništiti "štetočiniteljsko" djelovanje, onaj koji ima slobodu da djeluje i odluči primjeniti silu u svrhu realizacije vlastite volje. Tolerantan je dakle onaj tko je u većini, dok je "štetočinitelj" onaj koji je u manjini i svojim djelovanjem može načiniti "štetu" većini. Vrijednost što je "šteta" ili "štetočinitelj" određuje se u ovom slučaju s pozicije većine.

Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači toleriranje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja.

To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Također znači da se nečija viđenja ne nameću drugima.