Manastir u Žitomisliću: Ponos doline Neretve

Teško da u našoj zemlji, u bogatoj zbirci spomeničke baštine, možete naći objekt koji je s toliko uspjeha obnovljen te da se u ovo vrijeme tako vodi i održava kao što je to Manastir Žitomislići.

Drevna građevina danas blista, iako je uništavana i rušena više puta u svojoj povijesti, s pravom spada u red najljepših pravoslavnih manastira na ovim prostorima.

Smješten ispod brda, u dolini rijeke Neretve, okružen vinogradima, prije svega mirom i tišinom, manastir nosi svu onu koreografiju koju slični spomenici kod nas imaju. Monasi koji u njemu žive daju mu još jednu notu stalnog održavanja i čuvanja koja nekim drugim našim spomenicima nedostaje.

Žitomislići se nalaze južno od Mostara, kad Magistralni put M17 krene nizati kilometre prema moru, malo prije Počitelja. I ako dođete slučajno, u prolazu, uvijek će vas dočekati netko od monaha te spremno provesti manastirskim kompleksom i pokazati vam djelić ljepote, sačuvan u toj hercegovačkoj dolini, okruženoj brdima i rijekom, piše Klix.ba.

Objekt iz 15. stoljeća

Odluka o proglašenju manastira nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine objašnjava da se u pisanim izvorima Manastir Žitomislići prvi put spominje u otomanskim popisnim defterima za Bosanski, 1468/1469. godine, i Hercegovački sandžak, 1477. godine.

Ovi podaci kazuju da je Manastir Žitomislići stara baština obitelji Hrabrena od prije dolaska Otomanske imperije na ove prostore. Obitelj Miloradovića-Hrabrena jedina je u Hercegovini ostavila očuvane spomenike iz dva povijesna razdoblja: srednjeg vijeka i otomanskog doba.

Godine 1566. nevesinjski kadija, na zahtjev žitomislićkih monaha, izdao je "bujurdiju" da se porušena pravoslavna crkva u Žitomislićima može obnoviti i rekonstruirati, pod uvjetom da "ne bude duža ni šira od prethodne". Gradnja Crkve svetog Blagoveštenja u Žitomislićima okončana je 1602. ili 1603. godine, a sačuvan je zapis majstora Vukašina koji je rukovodio građenjem. Manastir je oslikan 1609. godine.

Uništavan u dva posljednja rata

Značajna je veza Žitomislića i čuvenog Manastira Hilandar, jer već u 17. stoljeću monasi ovog hercegovačkog manastira postaju i hilandarski igumani. U sklopu manastira 1858. godine osnovana je Duhovna škola, prva takva u Bosni i Hercegovini. Početkom Drugog svjetskog rata manastir je zapaljen, a cijelo svećenstvo pobijeno.

U posljednjem ratu porušena je do zemlje crkva s konakom, a ostali objekti bivaju teško oštećeni. Poslije rata, u razdoblju iza 2003. godine prvo je obnovljena crkva i stari konak, a onda kasnije i ostali objekti.

Izvorni ikonostas je u vremenu nestao još prije svih navedenih ratnih razaranja, a nanovo su ga oslikala četiri beogradska umjetnika 2014. godine. Danas je crkva lijepo oslikana, na ponos sveštenog osoblja. Monasi obrađuju skoro sedam hektara vinograda, radi proizvodnje vina i rakije, planira se i sadnja maslina.

Glavni dojam koji nosite iz Žitomislića je mjera i ukus kojim je objekt obnovljen i danas vođen, ne možete naći ništa što biste dodali ili oduzeli, sve je nekako prirodno, kao da je tu još od prije 500 godina.