Carica bez kapi ruske krvi koja je od Rusije napravila imperij

Na današnji dan prije 225 godina, 6. studenoga 1796., umrla je znamenita ruska carica Katarina Velika, jedna od najmoćnijih žena svijeta.

Katarina II Aleksejevna (rus. катери́на II Алексе́евна), najpoznatija kao Katarina Velika (rus. Екатери́на Вели́кая), rođena je 2. svibnja 1729. kao Sophie Friederike Auguste von Anhalt-Zerbst.

Katarina II. Velika, ruska carica poznata kao jedna od najmoćnijih vladarica svih vremena. Tijekom njezine vladavine Rusija je stekla velik teritorij na crnomorskoj obali, svladala poljske ustanke i tako postala dominantna sila istočnog i jugoistočnog dijela Europe.

Pritom, carica uopće nije bila Ruskinja. Bila je kći pruskoga generala, kneza Christiana Augusta od Anhalt-Zerbsta.

Kao predvodnica prosvijećenog apsolutizma u Rusiji, Katarina je nastojala svojem carstvu pružiti europski tretman putem brojnih reformi.

Život obavijen tajnama

Život Katarine II. Velike obavijen je mnogim tajnama te ni danas, 225 godina nakon njezine smrti, ne prestaje kopkati javnost.

Katarina Velika rođena je kao njemačka princeza Sophie Auguste Friederike von Anhalt-Zerbst. Zahvaljujući snažnim vezama koje je imala njezina majka, mlada Sophie mogla je birati između desetaka prosaca iz svih krajeva Europe.

Kako ju je majka cijeli njezin život pripremala za dobar brak, odmah je upala u oči ruskoj kraljici Elizabeti, koja je svog nećaka Petra odabrala kao nasljednika, a u Sophie vidjela njegovu idealnu partnericu. Tako se s navršenih 16 godina Sophie udala u rusku obitelj Romanov i uzela novo ime Ekatarina (Katarina).

Uvijek bi dobila ono što je htjela

Katarina je bila vrlo mudra i znala je kako stvari okrenuti u svoju korist, ali i u korist cijelog ruskog naroda. Vidjevši kako njezin suprug ( Petar III. Fjodorovič) srlja u propast brzim okončanjem ratova s Pruskom, što Rusima nije bilo ni najmanje drago, uzela je stvar u svoje ruke.

Kada je njezin muž 1762. umoren u uroti kojoj su na čelu bili Grigorij Aleksandrovič Potemkin i Grigorij Grigorijevič Orlov, garda ju je proglasila caricom. Sjela je na prijestolje kao samostalna ruska carica (okrunila se u svojoj 33 godini života).

Iako su u to vrijeme dvorom kružile glasine da nijedno njezino dijete nije muževo, pa čak ni nasljednik, to ju nije omelo u vladanju svijetom.

Imperijalistička politika

Vodeći imperijalističku politiku prema Poljskoj, već 1764., u sporazumu s Prusijom, postavila je na poljsko prijestolje svojega miljenika Stanislava Poniatowskoga.

Osam godina poslije, u savezu s Austrijom i Pruskom, provela je prvu diobu Poljske, 1793. drugu, a 1795., slomivši poljski ustanak pod T. A. Kościuszkom, i treću diobu; Rusija je tim diobama stekla približno dvije trećine cijeloga teritorija nekadašnje poljske države.

Protiv Osmanskoga Carstva vodila je dva rata: 1768–74 (pomorska pobjeda kod Çeşme 1770) i 1787–92. Tim je ratovima Rusija dobila crnomorsku obalu od Dnjepra do Dnjestra (osnutak luke Odese 1793) i stekla slobodu trgovanja u osmanskim vodama.

Godine 1783. stekla je i područja oko Azovskoga mora s Krimom i Kerčkim vratima, gdje je G. A. Potemkin proveo kolonizaciju.

Dozvolila još veće razlike u društvu

Katarina je nastojala modernizirati upravu, ali je dopustila da se pojačaju društvene suprotnosti. Nakon sloma seljačkog ustanka pod vodstvom donskoga kozaka J. I. Pugačova (1773–75), položaj seljaštva još se više pogoršao, a privilegiji povlaštenih učvršćivali su se i legalizirali (1785. privilegiji dvorskomu plemstvu i gradovima).

Ruska je diplomacija za Katarinine vladavine radila na izgradnji normi međunarodnoga prava (1780. deklaracija o naoružanoj neutralnosti na moru, a 1783. konvencija s Osmanskim Carstvom o načelima konzularne službe).

Širenjem državnoga teritorija i aktivnom vanjskom politikom podigla je Rusiju na status europske velesile.

Unaprijedila je kulturni život Rusije

Zadojena prosvjetiteljskim idejama, Katarina je stekla veliku popularnost ("majka domovine"), dajući Rusima prednost u odnosu prema strancima.

U početnom periodu Katarinine vladavine Rusko Carstvo u očima ostatka svijeta bilo je vrlo nazadno. Ona je čvrsto odlučila to promijeniti prosvjetiteljskim reformama, koje su napose uključivale rad na umjetnosti i edukaciji.

Prvotno je utemeljila privatnu školu za djevojčice iz viših društvenih slojeva, a kasnije je otvorila besplatne škole diljem Carstva za svu djecu.

Jednako je tako sponzorirala brojne kulturne projekte, napisala nekoliko libreta za opere, skupljala umjetnine i razmjenjivala pisama s Voltaireom i Denisom Diderotom, pozivajući ih u Rusiju. Štoviše, upravo je Diderot bio taj koji joj je nadjenuo nadimak Katarina Velika.

Razvratan privatni život

Katarina Velika mijenjala je ljubavnike kao igračke, a navodno je kroz njezin život prošlo čak 300 muškaraca. Govorila je da joj je seks neophodan šest puta dnevno. Svoje ljubavnike bogato je nagrađivala - titulama, dvorcima, posjedima...

Njezin ljubavni život je po svemu sudeći povezan uz odbojnost prema vlastitome suprugu, koji joj se nije sviđao od prvog susreta.

"Voljela bih svog muža, samo kada bi on to želio ili mogao da bude i u najmanjoj mjeri vrijedan ljubavi.  Ali već prvih dana braka stekla sam duboku odbojnost prema njemu. Rekla sam sebi: Ako budeš voljela ovog čovjeka biti ćeš najjadnije stvorenje na zemlji", zapisala je na početku braka koji se zaista u startu pokazao neuspješnim.

Neki povjesničari vjeruju da Petar nije bio sposoban konzumirati brak i da je bio impotentan, dok drugi smatraju da je bio neplodan što je dovelo do nezadovoljstva u braku i vanbračnih veza oba supružnika.

Život te "Semiramide Sjevera", u kojem su važno mjesto imali mnogobrojni ljubavnici, obrađen je u nizu književnih djela (J. Conrad, G. B. Shaw, M. Dauthendey i dr.).