Kome se mogu obratiti terminalno oboljeli pacijenti u BiH?

Priča o tome kako je zagrebačka bolnica 15-godišnjeg dječaka u terminalnoj fazi bolesti "poslala kući da umre" jer su smatrali da više ništa ne mogu učiniti za njega, izazvala je ovih dana burne reakcije javnosti u cijeloj regiji.

Ispovijest dječakovih roditelja koji je, nažalost, nekoliko dana nakon objave priče preminuo, ponovo je skrenula pažnju javnosti na nedostatak, odnosno nedovoljne kapacitete centara za palijativnu njegu. To je problem s kojim se već godinama suočavaju kako liječnički i medicinsko osoblje, tako i pacijenti i njihove obitelji i u Bosni i Hercegovini.

Smisao palijativne njege i takozvanih hospisa jeste prvenstveno olakšati posljednje mjesece života pacijentima koji se nalaze u terminalnoj ili uznapredovaloj fazi bolesti. Cilj je da uz adekvatnu kontrolu simptoma bolesti trpe što je moguće manju bol, ali i da im se pruži psihosocijalna podrška kako bi se lakše nosili sa bolešću.

Centri u Tuzli i Ljubuškom

U BiH trenutno postoje samo dva centra za palijativnu njegu u okviru javnih zdravstvenih ustanova – u Tuzli i Ljubuškom.

Centar koji djeluje pri UKC Tuzla ima Odjeljenje palijativne njege za ležeće bolesnike sa 15 kreveta, Dnevnu bolnicu te Dječiji odjel. Godišnje kroz ovaj centar prođe više od 2.500 pacijenata sa područja Tuzlanske županije, a većina su oboljeli od karcinoma.

''Godišnje na Odjeljenju za ležeće bolesnike hospitaliziramo oko 500 pacijenata, a u sklopu tog odjela imamo i ambulantu za terapiju bola u kojoj pregledamo negdje između 2.200 i 2.300 pacijenata godišnje. Nažalost, zbog organizacije zdravstvenog sustava koji je takav kakav jeste, ne možemo primati pacijente koji nisu iz Tuzlanske županije. Što se tiče Dnevne bolnice, tu nam uglavnom dolaze pacijenti koji su završili ciljano onkološko liječenje i nakon toga im je potrebna psihosocijalna potpora i fizikalna terapija. Imamo multidisciplinarni tim koji radi sa pacijentima – socijalni radnik, psiholog, psihoterapeut, ljekari... Cilj je da se pacijenti nakon borbe sa teškom bolešću na neki način resocijaliziraju, vrate normalnom životu i svojim svakodnevnim aktivnostima'', objašnjava za Faktor prim. dr. Samir Husić, načelnik Centra za palijativnu njegu UKC Tuzla.

Dječji odjel palijativne njege u Tuzli raspolaže sa šest kreveta. Ovdje se zbrinjavaju djeca koja boluju od karcinoma i neuromišićnih oboljenja, cerebralne paralize, Down sindroma...

''Postoji procedura kako se pacijenti upućuju prema Centru palijativne njege. To mora biti po pozivu sa neke od naših klinika, ili nam pacijente upućuju doktori obiteljske medicine iz domova zdravlja. Kriterij na osnovu kojeg se pacijent prima je težina simptoma – dominantna je jaka bol, zatim povraćanje, gušenje, krvarenje, opća slabost... Na osnovu simptoma procjenjuje se treba li pacijent biti hospitaliziran u Centru, ili mu se propisuje terapija koju može uzimati kod kuće. Kada je riječ o terminalnim bolesnicima, naravno da je uvijek cilj da takve osobe budu u kućnom okruženju, uz svoju obitelj, ali ako su tegobe jako izražene ili obitelj nije u stanju da na adekvatan način brine o njima, onda ih primamo u Centar'', kaže dr. Husić.

Prije tri godine otvoren je hospicij u Ljubuškom kao dislocirani odjel Doma zdravlja Ljubuški. Rad hospicija, koji ima 15 soba i 30 bolesničkih kreveta, financira Zavod zdravstvenog osiguranja ZHŽ. Ustanovu vode troje liječnika specijalista, osam sestara i drugo medicinsko osoblje. Oni pacijentima sa najtežim oblicima karcinoma i teškim moždanim udarima pružaju 24-satnu medicinsku skrb.

Briga o najtežim bolesnicima na području Županije Sarajevo uglavnom se svodi na usluge kućne palijativne njege pri domovima zdravlja. U sarajevskom naselju Nahorevo 2002. godine formiran je hospis za stacionarnu palijativnu njegu pri Županijskoj javnoj ustanovi Dom za socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba, čiji je kapacitet 16 kreveta.

Projekt izgradnje hospisa u Sarajevu pokrenut je 2012. godine u okviru Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Kako je najavio tadašnji direktor KCUS-a Damir Aganović, hospis bi zauzimao površinu od 2.000 kvadratnih metara, a bio bi formiran u objektu Klinike za fizijatrijsku medicinu i rehabilitaciju na Ilidži. Nažalost, ova ideja do danas je ostala samo na papiru.

Neophodne izmjene zakona

Dr. Samir Husić sa svojim kolegama već godinama se bori za izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojima bi centri palijativne njege bili dostupni pacijentima na području cijele Federacije BiH. Kaže da je razočaran odnosom političara prema ovoj izuzetno važnoj oblasti.


''Napravili smo akcijski plan za razvoj palijativne njege u FBiH i uputili ga Federalnom ministarstvu zdravstva, ali sve to ide jako sporo i traljavo... Predlagali smo i da se uvede edukacija na medicinskim fakultetima, da se u bolnicama i domovima zdravlja formiraju mobilni timovi kako bi palijativna njega bila dostupna i onim pacijentima koji žive u udaljenim mjestima i nemaju mogućnost doći do nekog kliničkog centra... Svi naši prijedlozi naišli su uglavnom na neizainteresiranost nadležnih institucija. Teško mi je razumjeti što imamo toliko raspravljati o pacijentu kojem je neophodna terapija i koji će možda živjeti još nekoliko mjeseci? Tim osobama treba, prije svega, olakšati bol i omogućiti dostojanstvenu smrt'', govori dr. Husić.

Prema europskim standardima, na 100.000 stanovnika potrebno je osigurati osam do 12 kreveta palijativne njege. Bosna i Hercegovina još je daleko od tog prosjeka, a obitelji terminalno oboljelih pacijenata i dalje su većinom prepuštene same sebi u brizi za one koji su na samrtnoj postelji.