Koliko se kocka u BiH?

U Sarajevu je 19. prosinca 2016. godine održan Okrugli sto na temu „Kockanje mladih u Bosni i Hercegovini – rezultati istraživanja i preporuke za djelovanje“, prenosi N1.

Okruglom stolu su prisustvovali predstavnici resornih federalnih i županijskih ministarstava, predstavnici JU Zavod za bolesti ovisnosti Županije Sarajevo i Zeničko-Dobojske županije, i Pedagoškog zavoda Sarajevo, srednjih škola, kao i predstavnici Visoko-obrazovnih institucija.
Organizatori okruglog stola su Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli i Lutrija BiH.

Lutrija BiH će u narednom periodu implementirati metode sa zavodima za bolesti ovisnosti i klubovima koji se bave liječenjem ovisnosti da pruže podršku i sve potrebne mjere kako bi u konačnici imali zdravo društvo.

Na današnjem Okruglom stolu o prevenciji kockanja mladih u Bosni i Hercegovini, psihosocijalnim posljedicama i potrebama djelovanja govorili su dr. sc. Meliha Bijedić, dr. sc. Lejla Kuralić-Čišić i dr. sc. Elvis Vardo, profesori sa Univerziteta u Tuzli koji su proveli istraživanje o kockanju mladih.
Iako zakonska regulativa zabranjuje igre na sreću osobama mlađim od 18 godina, iskustveni podaci i klinički rad, jasno upućuju na raširenost ove pojave te na pristupačnost i dostupnost kockarskih igara među mladima.

Mlađi od 18

Istraživanje je pokazalo da je 70 posto srednjoškolaca barem jedanput u životu kockalo. Mladi najčešće igraju sportske kladionice, kockaju na internetu za novac i igraju brza izvlačenja pod nazivom virtualna izvlačenja, dok manje od desetine učenika odlazi u casino na tjednoj razini što nam govori o ozbiljnosti kockanja ove populacije.

Uočene su razlike u odnosu na spol. Muški adolescenti češće igraju one igre koje su rizičnije za kasnije probleme povezane s kockanjem (npr. sportska kladionica, automati, rulet, kartanje za novac, klađenje na virtualne utrke i sl.). Također su uočene značajne razlike u odnosu na dob, više kockaju stariji učenici, ali promatrano na nivou težine problema učenici koji imaju visok nivo problema najzastupljeniji su u drugim razredima.

S obzirom na to u kojoj mjeri osjećaju nepovoljne psihosocijalne posljedice svojih kockarskih aktivnosti, adolescenti su razvrstani u tri kategorije rizičnosti: (1) nepostojanje problema vezanih uz kockanje („zeleno svjetlo“ – 76,8 %); (2) niska do srednja ozbiljnost problema („žuto svjetlo“ – 14,9 %); (3) visoka ozbiljnost problema vezanih uz kockanje („crveno svjetlo“ – 8,3 %). Prilikom istraživanja, došlo se do podatka o učestalosti igranja pojedinih igara na sreću s obzirom na kategorije rizičnosti, pogotovo kod kockarskih problema koji doprinose razvoju problema. Mladi koji imaju ozbiljne probleme s kockanjem („crveno svjetlo“) puno češće igraju sportske kladionice, igre za novac na internetu, virtualne utrke i sl.

Ako se tome pridoda i to da je kockanje prisutno u obiteljima adolescenata i da mladi često igraju igre na sreću zajedno sa roditeljima, čak trećina mladih igra virtualne igre, ali je alarmantno da ih oko 13 % igra sportske kladionice, te i da jedna trećina roditelja ima saznanja o kockanju svoje djece i ništa ne poduzimaju, neophodno je poduzeti mjere preventivnog djelovanja.

Kockanje s roditeljima

Prilikom istraživanja došlo se do zaključka da adolescenti neke igre na sreću igraju zajedno s roditeljima u većoj mjeri, a to su virtualne igre 30,3 %, srećke 16,2 %, sportska kladionica 13,1 % kao i Loto 10 %.

Da na internetu kocka zajedno sa roditeljima izjavilo je 2,9 % sudionika istraživanja, njih 1,4 % zajedno s roditeljima igra igre na automatima, a 0,8 % ih zajedno s roditeljima igra rulet u casinu.

Prilikom istraživanja došlo se i do podataka da jedna trećina roditelja (29,6 %) od ispitanih sudionika znaju da njihova djeca ponekad kockaju, dok 10 % roditelja sudionika ne znaju da njihova djeca ponekad kockaju.

Sudionici Okruglog stola, nakon iznošenja podataka istraživanja su došli do zaključka da je osim psihoedukativnih programa usmjerenih na mlade, njihove obitelji i stručnjake, sveobuhvatne preventivne strategije u području kockanja mladih, neophodno raditi i na javnim politikama usmjerenim na zakonsko i šire društveno okruženje te načiniti smjernice za društveno odgovorno priređivanje igara na sreću kako bi se osigurali važni uvjeti za pozitivan razvoj djece i mladih.

Također je zaključeno da je važno senzibilizirati javnost o prisutnosti i ozbiljnosti problema kockanja, poticati istraživanja etiologije, prevalencije i učinkovitosti tretmana, poticati educiranje stručnjaka i razmjenu iskustava na nacionalnom ali i međunarodnom nivou kako bismo proširili znanja o složenoj problematici kockanja, te ne taj način bili kompetentni za učinkovito suočavanje sa ovim narastajućim javnozdravstvenim problemom, prenosi N1.