#KoĆeViše i kad će opet? Zabava uz starinske igre i bez mobitela u Mostaru

#KoĆeViše #IzmamitiOsmijeha neuobičajen je događaj koji je protekli vikend izmamio osmjehe, oduševljenja i brojne sugrađane na jedno od nekadašnjih najpopularnijih izletišta Mostaraca.

Sportsko rekreacijski centar Bunica u subotu je posjetilo više od tisuću velike i male djece, te njihovih roditelja. Oduševljenje se nije skrivalo, a mi smo s organizatorima provjerili jesu li zadovoljni održanim aktivnostima i pokušali otkriti odgovor na pitanje koje se stalno ponavlja, a ono glasi: 'kad će opet?'

Adi Đukić predvodnik je entuzijasta koji se već tri godine skupljaju i volonterski prave akcije kojima ukazuju na probleme u našem okruženju.

''Važno je reći da nismo udruženje, niti inicijativa koja se bavi čišćenjem i spontano smo nastali. Napisao sam post prije tri godine da mi se jave ljudi koji su voljni da mi se pridruže kako bi pronašli probleme u zajednici i da ih zajedno rješavamo. Nakon prve godine na Bišću polju kada smo skupljali kese, da stranci ne gledaju smeće, priključilo nam se preko 500 ljudi'', rekao je Đukić.

Kaže, tada su ukazali na taj problem kesa i smeća na Bišću polju, kojim se više neće baviti. Nadaju se da su komunalna poduzeća svjesna problema i da se onakve scene više neće vidjeti.

''Svake godine nam je slogan koji nas vodi kroz akciju 'KoĆeViše? #uraditidobra', a godinu kasnije smo imali akciju #KoĆeViše posaditi sadnica. Tada smo podijelili sadnice građanima koji brinu o vrtovima, baštama i dvorištima. Ove godine smo mislili na neke posebne vrijednosti da se skrene pažnja na djecu i neke normalne stvari po pitanju djece, a paralelno smo htjeli da ukažemo na zapostavljenost Bunice, kojoj je potrebno samo malo da se vrati stari sjaj'', kazao je Đukić, dodajući kako imaju obećanja iz Grada da će se nešto događati s Bunicom.

Ove godine bio je izazov, kaže Đukić, #KoĆeViše provesti vremena bez mobitela i #KoĆeViše izazvati osmijeha na licu djece.

''Okupili smo preko 20 organizacija koji su istovremeno imali pravo pametne radionice, tehničke radionice, slikanje, bili su vatrogasci, hitna, half maraton imao je mali zipline. Bili su streličari, rock škola je zabavljala djecu, a bile su i četiri inkluzivne udruge. Želja nam je bila spojiti djecu s djecom s poteškoćama u razvoju, da pokušavamo prevazilaziti barijere'', rekao je Đukić, dodajući kako su igre bez granica izazvale veliko oduševljenje djece.

''Bili su tu volonteri s tri fakulteta Univerziteta ''Džemal Bijedić'', koji su učili djecu igrama iz našeg djetinjstva: gume, badmintona, Sandokana, klikera itd… Neopisiva četiri sata druženja i svi pitaju kada će opet, nude se za pomoć u organizaciji'', kaže Đukić za Bljesak.info.

Napomenuo je kako su mu se u početku javili ljudi koje nije ni poznavao, a sada već četvrtu godinu za redom zajedno izdvoje 15 do 30 dana godišnje i isključivo volonterski organiziraju događaje.

''Mi nismo udruga, skupimo nešto novca i to preusmjerimo u nagrade i rekvizite koji nam trebaju, a ove su nam godine trebali za igre. Svake godine nešto novo radimo, s obzirom da je Bunica bila pozitivna priča, naredne godine bi se nešto moglo napraviti u većem obujmu. Ipak, sam ne odlučujem o tome, već je tu cijela ekipa. Dakle, svi smo ostvareni ljudi koji imaju i rade svoje poslove, ali se sastajemo tih dvadesetak dana čisto volonterski i entuzijastično, bez formalnog udruživanja. Ovo je dokaz da se uvijek može, da uvijek ima pozitivnih ljudi, te da se pozitivnost isplati'', zaključio je na kraju razgovora Adi Đukić.