Kitovi u Jadranu

Skupina ulješura, najveće vrste iz skupine kitova zubana, viđena je na području ispred Rovinja, a kako se radi o životinjama koje inače obitavaju na dubinama od preko 1 000 metara, prijeti im opasnost od nasukavanja i ugibanja te se stoga građani mole da, ukoliko ih uoče, odmah dojave Institutu za istraživanje i zaštitu mora Plavi Svijet.

Ulješure (Physeter macrocephalus), u skupini od njih najmanje tri, uočene su i snimljene u srijedu navečer, a unatoč svojoj veličini, za ljude su bezopasne ukoliko im se ne približavaju, priopćeno je iz Plavog Svijeta.

Nalaze se u opasnom području

One pripadaju istoj skupini kao i dobri dupini. U svakoj strani uske donje čeljusti imaju do 26 koničnih zuba. Žive u svim morima i oceanima svijeta osim u polarnim područjima, a hrane se uglavnom velikim glavonošcima koje love na dubinama i preko 1000 metara.

Boja im je sivo-crna, a mogu imati bijele mrlje po trbuhu i oko usta. Odrasli mužjaci mogu doseći i do 20 metara i težiti preko 60 tona, dok su ženke manje. Mogu živjeti i preko 60 godina, a spolnu zrelost dostižu sa 8-12 godina. Ulješure žive u društvenim skupinama od 5-15 životinja u kojima se nalaze ženke i mladunci, dok mužjaci žive uglavnom sami.

Populacija ulješura koja živi u Sredozemlju genetički se razlikuje od najbliže populacije u Atlantiku što upućuje na izolaciju. Ulješure u Sredozemlju direktno su ugrožene zbog zaplitanja u ribarske mreže te zbog sudara s brodovima, a smrtnost koju danas uzrokuju mreže i brodovi nije održiva te broj ulješura i dalje opada. Posebnu opasnost predstavljaju snažni izvori buke pod morem - seizmička istraživanje te sonar niske frekvencije koju koristi vojska – koji mogu uzrokovati smrtnost i ozljeđivanje. Također, uznemiravanje uzrokovano velikim brodskim prometom dodatno negativno utječe na njih.

Područja obitavanja u Sredozemlju povezana su s velikim dubinama te mjestima gdje se dno naglo obrušava u dubinu. Područje najveće brojnosti u blizini Jadrana je u području Helenskog jarka, između Jonskog mora i Krete koja razdvaja Afričku i Helensku ploču.

Strogo zaštićena vrsta

Procjenjuje se da populacija koja obitava u Sredozemnom moru broji manje od 2500 jedinki, a status te vrste u Sredozemlju je "ugrožena" prema kriterijima Crvene liste Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN). U Hrvatskoj su ulješure strogo zaštićene.

Riječ je o vrsti koja se rijetko pojavljuje u Jadranu, uglavnom u dubokom južnom dijelu i u blizini Otrantskih vrata. Značajan pad brojnosti u Sredozemnom moru u posljednjih nekoliko desetljeća vjerojatno je pridonio izostanku recentnih opažanja. Tijekom povijesti ulješure su se pojavljivale i sjevernije u Jadranu, ali je u većini slučajeva posjet tom području završio nasukavanjem i ugibanjem jedinki iz uočenih skupina.

Posljednja masovna nasukavanja ulješura u Jadranu zabilježena su u prosincu 2009. u blizini grada Vieste na poluotoku Gargano (Italija), gdje je uginulo sedam ulješura, te u rujnu 2014. u blizini grada Vasto (Italija), gdje su uginule tri od sedam nasukanih ulješura. Kretanje životinja koje su pronađene kod Vasta praćeno je šest dana, nakon inicijalnog opažanja uz otok Vis, a upravo zahvaljujući tome Institut je uspio upozoriti kolege iz Italije na mogućnost pojavljivanja skupine u talijanskim vodama. To je rezultiralo pravovremenom reakcijom Grupe za hitne intervencije u Italiji, a četiri jedinke su uspješno vraćene u more. Riječ je bila o prvoj uspješno provedenoj akciji vraćanja ulješura u more u cijelom Sredozemlju.

Jedino dokumentirano masovno nasukavanje ulješura u hrvatskom dijelu Jadrana dogodilo se u kolovozu 1853. kada se šest životinja nasukalo kod Novigrada u Istri. Dijelovi kostura tih ulješura završili su u muzejima u Trstu, Beču, Monaku i Berlinu. Kostur ulješure ulovljene 1895. između Lastova i Korčule čuva se u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu.

Informacije o uočenim ulješurama mogu se dojaviti na brojeve telefona Instituta Plavi svijet 051 604666 ili 091 4637424, email info@plavi-svijet.org.