Kakve veze Orašar ima s Božićem?
Posljednjih godina i u našim se krajevima orašar postaje sve popularniji i može se vidjeti kao dio božićnih dekoracija. No kakve veze uopće orašar ima s Božićem, ako izuzmemo poznati balet smješten u blagdansko vrijeme.
Prvi orašari bili su ništa drugo nego kliješta koja su služila za razbijanje oraha. Bili su bez posebnih dekoracija te nisu imala čovjekoliki izgled, no iako se danas čini da su trenutni trend, orašari imaju dugu povijest staru nekoliko stotina godina. Sve je krenulo u Njemačkoj.
Njemački folklor i naprava orašara
Naime, prema njemačkom folkloru, vjerovalo se da su orašari donosili sreću obiteljima i štitili njihov dom. Predstavljali su snagu i moć te su kao takvi mogli štititi obitelj od zlih sila. Koristili su se tijekom svečanijih ručkova i večera, i to za desert.
Naime, deserti su tada, u 13. stoljeću, obično uključivali grickanje lješnjaka i oraha, a za njihovo razbijanje trebala je naprava baš poput orašara.
Kako su se lješnjaci i orasi skupljali tijekom jeseni, tradicionalno su se jeli tijekom zimskih mjeseci, a samim time orašar se počeo povezivati s blagdanima.
No prvotni orašari imali su samo uporabnu funkciju i bili su napravljeni od metala. Kasnije su se počeli izrađivati drveni, i to u obliku ptica i drugih životinja, a tek u 17. stoljeću zadobili su oblik vojnika koji danas poznajemo.
Pritom je najveću ulogu imao Christian Steinbach, poznat i kao Kralj orašara, koji je započeo tradiciju ručno rađenih drvenih orašara u obliku vojnika. Danas je njegovo ime prepoznato u cijelom svijetu. Tradiciju je nastavila i njegova kći Karla, a obiteljska tvrtka koja ih izrađuje postoji i danas.
Boom nakon Drugog svjetskog rata
Orašari su se počeli širiti Europom, pa je sve većom popularizacijom rasla i potreba za proizvodnjom. Nakon Drugog svjetskog rata orašari su se masovno počeli širiti Sjedinjenim Američkim Državama.
Naime, američki vojnici koji su bili stacionirani u Njemačkoj pri povratku u Sjedinjene Američke Države sa sobom su donosili figure orašara kao suvenir, a pripomogla je i seoba naroda u potrazi za američkim snom.
Danas u državi Washington postoji čak i bavarsko selo Leavenworth u kojem se nalazi muzej orašara. U njemu se nalaze porculanski, srebrni i drveni orašari koje su napravili poznati Klaus Mertens, Olaf Kolbe, Petersen, Christian Ulbricht te, dakako, Steinbach.
Njihovi su primjerci postali iznimno cijenjeni za kolekcionare te postižu visoke cijene.
Prema Muzeju Orašara u Washingtonu, proizvodnja orašara zanimljivog izgleda počela je u petnaestom stoljeću. Rezbaritelji drva počeli su izrađivati figure u obliku pasa, ptica i drugih životinja.
Negdje u 17. stoljeću počeli su poprimati i ljudski oblik po kojem ih prepoznajemo danas.
Balet i globalna popularizacija
Ono što je posebno pogodovalo globalnoj popularizaciji orašara i još ga više prikovalo uz Božić svakako je istoimeni balet Petra Iliča Čajkovskog nastao prema bajci Orašar i kralj miševa E. T. A. Hoffmanna.
Zanimljivo je da u vrijeme nastanka balet nije postigao gotovo nikakav uspjeh. Nakon prve svjetske izvedbe 18. prosinca 1892. u teatru Marinsky u Sankt-Peterburgu kritičari nisu bili impresionirani i činilo se da balet nema svijetlu budućnost.
Tek nakon produkcije rusko-američkog koreografa Georgea Balanchinea za njujorški balet 1954. "Orašar" je počeo stjecati popularnost.
Do kraja 1960-ih "Orašar" se etablirao kao glavni balet blagdanskog doba te je danas najizvođeniji balet na svijetu.
Podsjetimo, radnja samog baleta smještena je u božićno vrijeme.
Originalno trajanje baleta Orašar iznosi 85 minuta, a sastavljen je od dva čina. Balet odiše čarobnim svijetom mašte prikazujući najtopliju božićnu priču o djevojčici i čarobnjaku te igračkama koje po noći ožive.
Radnja priče događa se na Badnju noć, kada djevojčica Klara ispod bora pronalazi pomalo neobičan dar - drvenog Orašara koji oživljava u njenom snu.
No, sama čarolija krije se u tome što se u tijelu Orašara nalazi začarani dječak. Točno u ponoć budi se magija te miševi narastu i krenu u napad. Porazivši kralja miševa sa sedam glava koji je stajao na putu pravoj ljubavi i obranivši Klaru, čarolija se prekida, a drveni vojnik pretvara se u pravog mladića.
U drugom činu oživljava se preobrazba Orašara u prekrasnog princa koji Klaru odvodi kroz mladu mjesečinu i sitne pahulje u svijet Vile Šećera, gdje caruju mirisi i okusi slatke čokolade iz Španjolske, crne kave Bliskog istoka, raznobojne lizalice iz Rusije te raskošan čaj iz Kine.
Najljepši je dio koji završava muzikalnim valcerom, a Klara se polako budi i shvaća kako je sve to bio predivan blagdanski san.
Glavni ženski lik u "Orašaru" imao je razna imena. Od Marichen, Marie, Maša pa sve do Klara. U početku je imala njemačko ime sukladno njezinu literarnom podrijetlu, a u Rusiji je pak zvana Maša.
Najgledanija baletna izvedba na svijetu u vrijeme božićnih blagdana zamišljena je kao bajka s blistavom scenografijom i profinjenim kostima, čak 150 različitih kostima koristi se u klasičnom uprizorenju "Orašara", a drveni vojnici - Orašari, sele se iz kazališta i postaju dio stalne postave božićnih ukrasa u mnogim domovima.
