Kako su sovjetski tenkovi zamalo zarobili Hitlera 1943. godine

20. veljače 1943. godine u predgrađu grada Zaporožja na jugoistoku Ukrajine u dubokoj pozadini nejmačke vojske iznenada su se pojavili sovjetski tenkovi. Neočekivani prodor ruskih snaga preplašio je zapovjedništvo Wehrmachta, jer se u tom trenutku u slabo zaštićenom gradu nalazio osobno Führer Adolf Hitler.

Munjeviti prodor

Krajem siječnja sovjetske snage započele su Vorošilovgradsku operaciju, poznatu i kao operacija "Skok", čiji je cilj bilo oslobođenje teritorija Donbasa od Nijemaca. Moskva je očekivala brzu pobjedu, podcjenjujući, kako se ispostavilo, snage i mogućnosti neprijatelja.

Najuspješnije je djelovao 25. tenkovski korpus generala Petra Pavlova, koji su činile tri tenkovske i jedna motorizovana brigada, kao i protuzračno-artiljerijska pukovnija. Oni su usiljenim maršem za manje od deset dana prešli preko 300 kilometara preko teritorija tri ukrajinske oblasti, oslobodivši usput nekoliko desetaka naselja.

Takav uspjeh je, ipak, imao i negativnu stranu: tenkisti su se jako udaljili od svojih putova za opskrbu. 17. veljače Pavlov, koji se nalazio na području grada Lozovaja, izvijestio je zapovjedništvo 6. armije: "Tenkovi imaju po pola rezervoara goriva. Zbog nedostatka goriva ne mogu nastaviti dalje." Ubrzo je korpus, ipak, nastavio dalje prema Dnjepru, ali sada već s umanjenom snagom.

Na nekoliko kilometara od Hitlera

Istog je dana Adolf Hitler napustio svoju bazu "Werwolf" (Vukodlak) u blizini grada Vinica u centralnoj Ukrajini i avionom došao u Zaporožje u stožer zapovjednika Grupe armija "Jug" feldmaršala Ericha von Mansteina, kako bi s njim razmotrio stratešku situaciju.

"Trećeg dana našeg boravka tamo, kada sam došao na doručak, saznali smo da su Rusi probili front kod Dnjepropetrovska. Glavni put kojim su oni napredovali vodio je upravo prema Zaporožju i prolazio pored aerodroma gdje se nalazio naš avion", prisjećao se osobni Hitlerov pilot Hans Baur: "Sve snage na aerodromu angažirane su za njegovu zaštitu, ali obrana nije izgledala baš pouzdano: nismo imali ni artiljeriju, ni protutenkovsko naoružanje."

20. veljače u okolini Zaporožja pojavilo se nekoliko desetaka sovjetskih tenkova 25. korpusa. "Ruski su se tenkisti našli na pet kilometara od aerodroma, kada im je put preprečio oklopni vlak s protuzračnim naoružanjem. Istovremeno su s aerodroma uzletjeli avioni za podršku", rekao je na saslušanju general Reiner Stahel, zarobljen 1944. godine.

Ubrzo je na aerodrom stigao Hitler, za čiju je hitnu evakuaciju sve bilo spremno. "Naša tri Kondora s već ugrijanim motorima uzletjela su u zrak. Istovremeno smo vidjeli kako na slijetanje prilaze dva ogromna aviona sa šest motora koji su donijeli protutenkovsko naoružanje", pisao je Baur.

"Između nas i naših neprijatelja nije se nalazila nijedna jedinica! Zato mi je jako laknulo kada je Hitler uvečer tog dana avionom otišao u svoju bazu", istaknuo je Manstein u svojoj knjizi "Izgubljene pobjede".

Na veliko iznenađenje Nijemaca, sovjetski se tenkisti nisu ni pokušali probiti na aerodrom. Kako se uskoro ispostavilo, jednostavno im je ponestalo goriva. Po mišljenju Baura, oni su ga mogli nabaviti na aerodromu, ali, ugledavši na stotine aviona, procijenili su da će naići na žestok otpor. "Iz tenkova su izašli vojnici i ostavili ih na tom mjestu. Bi li to isto učinili da su znali da se u tom trenutku na aerodromu nalazi Hitler?!", pitao se osobni Führerov pilot, piše russia byond.

Uništenje prodora

General Stahel, koji se narednog dana u bazi "Werwolf" sastao s Hitlerom, kasnije je rekao da je Führer bio "nasmrt preplašen", jer je zamalo dospio u ruke sovjetskih tenkista. Naredio je Mansteinu da se neprijateljske snage bez odlaganja unište.

Na područje prodora upućene su velike snage, uključujući elitne oklopne divizije SS-a (1. SS divizija "Tjelesna garda Adolfa Hitlera" i 3. SS divizija "Mrtvačka glava"), kao i motoriziranu diviziju Wehrcmachta "Velika Njemačka" pojačanu tenkovima "Tigar". Već 21. veljače korpus Pavlova odsječen je od ostatka sovjetske vojske i tijekom gotovo dva tjedna bio prisiljen voditi teške borbe, okružen neprijateljskim snagama.

Tenkisti su se u malim grupama uspijevali probiti do svojih, spaljujući tenkove koji su ostali bez goriva. Pavlov je ranjen i uskoro zarobljen. Do kraja rata ostao je u njemačkom zarobljeništvu.

Hitler je bio šokiran ovim incidentom, a po njega povoljan ishod nazivao je "nečuvenom srećom". Ipak, još je nekoliko puta dolazio na okupirani sovjetski teritorij, sve dok sovjetska ofenziva na zapad takve posjete nije potpuno onemogućila.