Kako različite religije vide pakao?

Donosimo najživopisnije opise pakla različitih svjetskih religija, koje su svoje poklonike nekad i bez razloga plašile vječnim mukama. Uzoran i pošten život nije spašavao Azteke, Babilonce i Vikinge od pakla, a stari Grci su se morali dobro paziti koliko će se zamjeriti drugim ljudima.

KUĆA LAŽI

U starom perzijskom zoroastrejstvu, duše nakon smrti prelaze most gdje susreću mladu ženu koja je personifikacija njihovih životnih djela. Ukoliko je umrla osoba vodila dobar život, žena izgleda lijepo. Ukoliko je umrla osoba griješila, ta mlada žena izgleda odvratno. To je, međutim, tek početak: griješnici se potom spuštaju u Kuću laži, u kojoj "prokleti" neprestano jedu "groznu hranu" koja uključuje lešine, trulu hranu i tjelesne izlučevine. To mjesto je tamno, smrdljivo, ali bez obzira koliko je napučeno, njegovi stanovnici imaju stalni osjećaj usamljenosti.

IRKALLA

Irkalla je podzemni svijet iz babilonske mitologije. Umrla osoba prvo prolazi kroz sedam kapija, a na svakoj od njih mora podmititi čuvara dijelom odjeće ili nakita. Irkalla je mračna pustopoljina gdje svatko jede i pije samo prašinu, te nosi perje.
Najdepresivnija stvar kod ovog babilonskog pakla je taj što u njega ide svatko, bez obzira koliko griješio. Samo nekoliko iznimnih junaka je moglo izbjeći Irkallu.

HELHEIM

Helheim je posljednje odredište za Vikinge koji nisu umrli junačkom smrću. Za razliku od modernih inačica pakla, Helheim je vrlo hladan, a ulaz čuva četverooki krvavi pas Garmr. Cijeli Helheim nadgleda ogromni orao koji se hrani leševima, a čija krila stvaraju ledeni vjetar. Vikinzi čija su djela bila zaista loša su išli u još dublje podzemlje nazvano Niflhel, gdje je bilo još tamnije i hladnije.

AVICI

Sljedbenicima Amidizma ili Budizma čiste zemlje, Avici je jedno od najgorih vrsta pakla. Samo strašan zločin poput ubojstva Bude ili vlastitih roditelja može dovesti nekoga u tu vrstu pakla. Iako Avici nije vječno odredište, boravak u njemu traje nekoliko milijardi godina tijekom kojih osoba trpi beskrajna kažnjavanja. Avici je okružen željeznim zidovima među kojima se nalaze željezne zmije i psi koji rigaju vatru. Oni koji dospiju u Avici tamo mogu i umrijeti, ali se opet reinkarniraju u istom paklu.

NARAK

Prema hinduističkim zapisima, pakao je podijeljen u 25 područja prema vrstama grijeha. Imena tih područja, poput "Dijareja" ili "Šuma oštrica" najbolje govori s kakvim se mukama ljudi tamo susreću. U nekim verzijama hinduističkog pakla, griješnici moraju sami sebe kažnjavati poput penjanja na bodljikava stabla koja ih kidaju na komade.

KASIRGAN

U mongolskom šamanizmu, princ podzemlja Erkil Kan sudi dušama umrlih. Ukoliko su im loša djela brojnija od dobrih, Erkil Kan ih šalje u pakao Kasirgan gdje se kuhaju u katranu. Najgori griješnici tamo ostaju zauvijek, a osobe koje su barem nešto dobro uradile u životu mogu postepeno isplivati iz katrana. Osobe u raju kojima je griješnik uradio dobro djelo mogu poslati posebno duha koji će ga iz katrana izvući u raj.

PAKAO CRNIH NITI

U tibetanskom Budizmu, Pakao crnih niti je rezerviran za klevetnike, lažljivce i ljude koji loše postupaju prema svojim roditeljima. Griješnici se označavaju crnim crtama po kojim se kasnije režu užarenim pilama. Ukoliko je osoba zgriješila na drugi način, za nju postoji još šesnaest vrsta pakla: osam hladnih i osam vrelih. Te druge vrste pakla imaju lako pamtljiva imena poput Pakla drobljenja (kazna za okrutnost prema životinjama) ili Vrištajućeg pakla (kazna za krađu).

SWEDENBORGOV PAKAO

Emanuel Swedenborg, švedski filozof rođen 1688., je imao niz vizija u kojima je posjetio raj i pakao. Njegova vizija pakla je bila jedinstvena. Prema Swedenborgu, pakao podsjeća na prljav i zapušten grad. Njegovi stanovnici ga uvijek mogu napustiti, ali to ne žele. Njihova patnja nije temeljena na vanjskom kažnjavanju, već na okrutnim nagonima koji ih vode. Crkve koje se temelje na Swedenborgovom vizijama i filozofiji postoje i do danas.

MICTLAN

Nakon smrti, Azteci putuju u ovaj pakao četverogodišnjim putovanjem u kojima se susreću sa smrtonosnim planinama, demonima, ledenim vjetrovima koji režu poput noža. Mjestom koje ih čeka upravlja bog Mictlantecuhtli, krvavi kostur koji nosi ogrlicu od ljudskih očiju. Ovo mjesto je puno šišmiša, pauka i sova. U Mictlan, poput Helheima i Irkalle, ne dolaze samo griješnici, već sve duše umrlih. Iznimka su ratnici, žene umrle pri porođaju, te umrli od vješanja ili utapljanja. Svi oni idu u raj.

TARTAR

Prema starogrčkoj mitologiji, Tartar je mjesto daleko ispod običnog podzemlja Hada. U Tartaru se nalaze ljudi koji su počinili posebno teške grijehe. Najpoznatiji primjer je Tantal koji mjesto u Tartaru zaslužio ubojstvom vlastitog sina kao žrtve bogovima. Za kaznu, Tantal je morao sjediti pored zamamne hrane i vode koje nije mogao jesti i piti.
Ovaj pakao nije bio vječan za sve. Oni koji nisu toliko mnogo zgriješili su kažnjavani jednogodišnjim boravkom u Tartaru, a potom bi ih jedna od velikih rijeka odnijela u Akeronsko jezero čije su obale dijelovi drugih, manje paklenih, dijelova podzemlja. Griješnici iz jezera su molili ljude kojima su činili zlo za oprost kako bi mogli izaći. Ukoliko bi se žrtve složile, tada bi griješnici izašli iz jezera. U suprotnom, rijeka bi ih odnijela nazad u Tartar. Cijeli proces bi se ponavljao sve dok im žrtve ne bi oprostile.