Kako je Rusija pokušala Velikoj Britaniji preoteti Indiju?

Jeste li znali da je početkom 19. stoljeća ruska vojska krenula u pohod kako bi Velikoj Britaniji preotela Indiju? Taj pohod je osujećen ubojstvom ruskog cara Pavla I.

Preko 22 000 kozaka na čelu s atamanom Matvejem Platovom je u veljači 1801. godine krenulo iz donskih stepa u nezapamćeni pohod preko središnje Azije i Afganistana u Indiju.

Car Aleksandar I. se trudio ocrniti svoga oca i zato je ovaj indijski pohod zapamćen kao utopijska avantura i plod bezumlja umno poremećenog monarha.

Mnogi detalji ove ekspedicije su svjesno predani zaboravu. Primjerice, rijetko tko zna da je kozački pohod bio samo mali dio zamišljenog rusko-francuskog upada u Indiju koji je osmislio osobno Napoleon Bonaparte.

Tijekom posljednjeg desetljeća 18. stoljeća napori svih vladara Europe bili su usmjereni na uništenje revolucionarne Francuske kako se zarazne ideje ne bi proširile i u njihovim zemljama.

U tim ratovima je sudjelovalo i Rusko Carstvo. Suvorov je izveo svoje sjajne pohode u Italiji i Švicarskoj, a Ušakovljeva eskadra je "naganjala" Francuze po Sredozemnom moru.

Međutim, kako je vrijeme prolazilo, car Pavao I. je sve više postajao svjestan toga da Rusija nema nikakve koristi od konfrontacije s Francuzima. Dok ruske trupe prolijevaju krv, Englezi i Austrijanci se kriju u sjeni iza njihovih leđa i uživaju u plodovima ruskih pobjeda.

Kada je Velika Britanija 1800. godine zauzela Maltu, bila je to posljednja kap u čaši strpljenja. Englezi su potisnuli francuski garnizon i vratili otok Malteškim vitezovima, i odmah su od Malte napravili svoju koloniju i vojno-pomorsku bazu. Ruski car Pavao bio je veliki magistar Malteškog reda i to je doživio kao osobnu uvredu.

Prijateljstvo s Napoleonom

Pavao je prekinuo savezničke odnose s Britancima te se počeo zbližavati s Francuskom, koja mu je ranije bila neprijatelj, a sada je rado prihvatila ispruženu ruku.

Prvi konzul Francuske Republike Napoleon Bonaparte oslobodio je 6000 zarobljenih ruskih vojnika, naoružao ih, dao im zastave i organizirao paradu s koje ih je poslao kući. Ruski car je ovu gestu visoko ocijenio. On je, sa svoje strane, čak protjerao iz zemlje francuskog kralja u izgnanstvu Luja XVIII., kojemu je ranije pružio utočištem piše russia beyond.

Strane su se dogovorile da zajednički djeluju protiv Velike Britanije, koja je, po njihovom mišljenju, bila glavni izvor intriga i nemira u Europi. "Vaš vladar i ja ćemo izmijeniti lice ovoga svijeta!", rekao je Napoleon ruskom zastupniku u Parizu.

Ideja o iskrcavanju u Engleskoj odmah je odbačena, jer čak ni ujedinjena rusko-francuska flota nije imala mnogo šanse protiv "gospodarice mora".

Tada je Napoleon osmislio i predložio plan zajedničkog napada dviju sila na Indiju kao glavni izvor britanskog bogatstva. On se namjerio osvojiti Indiju još od invazije na Egipat i Siriju.

Plan pohoda

Prema planu je bilo predviđeno da francuski kontingent s 35 000 vojnika i lakom artiljerijom stigne do Astrahanja i da se tu sjedini s ruskom vojskom od 35 000 vojnika (15 000 pješadinaca, 10 000 konjanika i 10 000 kozaka).

Bilo je zamišljeno da se ujedinjene rusko-francuske snage preko Kaspijskog mora iz Astrahanja prebace u perzijski Astarabad (današnji Gorgan). Cijela ova prva etapa, od granica Francuske do Perzije, trebala je trajati 80 dana.

U drugoj etapi, koja bi trajala 50 dana, savezničke trupe bi maršem stigle od Astarabada do afganistanskih gradova Herata, Faraha i Kandahara i sa sjevera bi ušle na teritorij suvremenog Pakistana, a zatim bi prodrle dublje u Indiju.

Pored rusko-francuske vojske koja bi brojala 70 000 vojnika, u pohodu je trebala sudjelovati i ruska dalekoistočna flotila, kao i zasebni odred kozaka. Na kraju je od čitave vojske samo taj kozački odred uspio krenuti prema Indiji.

Car Pavao je osobno predložio da na čelu ekspedicije bude general (od 1804. godine maršal) André Masséna.

Pohod osuđen na neuspjeh

Pohod kozačke vojske na čelu s atamanom Matvejem Platovom bio je prva faza zajedničke operacije. Pogrešno se misli da je to bila spontana careva odluka, no pohod je pripreman dugo i temeljito.

Kozaci su 28. veljače (13. ožujka) 1801. krenuli s Dona u pravcu Orenburga. Odatle su trebali proći kroz kazaške stepe, kroz zemlju Hivskog kanata i Buharskog emirata (danas Turkmenistan i Uzbekistan), proći Afganistan i stići do teritorija današnjeg Pakistana.

Ova putanja za kozake nije bila u tolikoj mjeri terra incognita koliko se misli. Ruska diplomacija se potrudila uspostaviti diplomatske odnose s nomadima u kazaškim stepama.

Pretpostavljajući da hivski i buharski vladari neće biti pretjerano druželjubivi prema kozacima, Rusija je uspostavila savezničke odnose s njihovim susjedom, Taškentskom državom koja je bila spremna osigurati kozačkoj vojsci provijant i pratnju do Afganistana.

Upad i podjela Indije

U vrijeme indijskog pohoda britanski posjedi u Indiji nisu bili dovoljno stabilni. Britanska istočnoindijska kompanija, koja se bavila kolonizacijom ove regije, kontrolirala je samo istočne i južne teritorije potkontinenta.

U slučaju uspješnog pohoda kozačke jedinice su mogle stići i do posjeda države Sikha, kao i do Maratskog carstva, najvećeg državnog entiteta u Hindustanu. Obje ove države su se godinama suprotstavljale britanskoj ekspanziji, tako da su prema novom akteru u Indiji mogle zauzeti nešto bolji stav - ako ne saveznički, onda bar blagonaklono neutralan.

Britanska vojska razbacana po posjedima Britanske istočnoindijske kompanije po brojnosti je bila slična kozačkim trupama - brojala je preko 22 000 vojnika, ne računajući slabe dobrovoljačke snage mobiliziranog lokalnog stanovništva.

Protiv Platovljevih kozaka i Masseninog korpusa od 70 000 vojnika Britanci ne bi imali mnogo šanse. Štoviše, Pavao i Napoleon su računali da će uvećati svoje trupe kada im se pridruže dobrovoljci autohtonih naroda koje Britanci ugnjetavaju.

Kada izađu na kraj s Britanskom istočnoindijskom kompanijom, Francuzi su planirali učvrstiti se u južnom dijelu potkontinenta, dok bi Rusi uspostavili svoj utjecaj na sjeveru.

Planovi se ruše

Nije, međutim, bilo suđeno da se ovaj upad u Indiju ostvari. Car Pavao I. je ubijen 11. (23.) ožujka 1801. godine u zavjeri u kojoj je važnu ulogu odigrala Velika Britanija. Jedan od prvih ukaza novog cara Aleksandra I. bio je da se Platovljevi kozaci vrate kući.

Napoleon je gnjevno reagirao na smrt svog ruskog saveznika: "Mene su promašili trećeg nivoza (u vidu se ima atentat 24. prosinca 1800. godine po francuskom revolucionarnom kalendaru, za koji su osuđeni Britanci), ali su me pogodili u Sankt-Peterburgu."

Povijest je napravila nagli zaokret. Rusija će se ponovno pridružiti antifrancuskoj koaliciji i podnijet će još mnogo gorkih poraza prije nego što ruske trupe uđu u Pariz.

Britanci će u kasnijim desetljećima potući do nogu države Marata i Sikha i tako praktički osigurati svoju dominaciju u Indiji do sredine 20. stoljeća.