Kako je Krim postao dio Ukrajine?
Teško je to zamisliti, ali Krim, čiji status danas kvari odnose Rusije i s novim ukrajinskim vlastima i sa Zapadom, prije samo 60 godina je bio "bratski poklon ruskog naroda ukrajinskom", koji je tada slavio 300. godišnjicu ujedinjenja Rusije i Malorusije u jednu državu. Tako je simbolična gesta trebala učvrstiti prijateljstvo i ekonomiju, ali i politički značaj novog generalnog tajnika Nikite Hruščova.
Podsjećamo da je Krim tijekom svoje povijesti bio u orbiti utjecaja Istočnog rimskog carstva, Hazarskog kanata, Mongolskog carstva i Osmanskog castva prije nego što je 1783. godine postao dio Ruskog carstva. Rusija je bila monolitna država do 1917. godine, kada je poslije revolucije podijeljena na formalno neovisne sovjetske republike i autonomije.
Međutim, u svim revolucionarnim turbulencijama Krim je ipak ostao na teritoriju sovjetske Rusije.
Sedam pitanja vezanih za Krim
Sovjetska Ukrajina je imala formalnu neovisnost unutar Sovjetskog Saveza. Krim je dobila na poklon, i to potpuno neočekivano za njene stanovnike, pa čak i za tadašnju političku elitu SSSR-a, piše rissia beyond.
Hruščov je godinama bio na čelu komunističke partije Ukrajine, i čim je došao na čelo Sovjetskog Saveza odlučio se na simboličnu gestu, koja će mu u okruženju utjecajne ukrajinske elite osigurati sigurnu podršku. Postupio je u voluntarističkoj maniri koja mu je inače bila svojstvena: na jednom sastanku u Kremlju, posvećenom poljoprivredi, predložio je da se Krim pokloni Ukrajini. Dmitrij Šepilov, budući ministar vanjskih poslova SSSR-a, prisustvovao je tom savjetovanju, i kasnije je pisao: "Hruščov je htio osobno uručiti Ukrajini poklon na zlatnom pladnju, kako bi cijela republika imala u vidu njegovu darežljivost i stalnu brigu o napretku Ukrajine ".
"Ukrajincima, naravno, već ide voda na usta, oni će biti presretni ako im damo Krim. Mislim i da ćemo s Ruskom Federacijom postići dogovor. Samo treba sve to pametno organizirati"- tako je, prema Šepilovu, Hruščov iznio svoj prijedlog.
Šepilovljev prethodnik na funkciji šefa sovjetske diplomacije, čuveni Staljinov narodni komesar Molotov, isto je prisustvovao na sastanku kada je Hruščov iznio prijedlog. Molotov je ovako reagirao: "Taj prijedlog je, naravno, pogrešan. Ali, po svemu sudeći, morat ćemo ga prihvatiti".
Argumentacija koju je naveo Hruščov gotovo se doslovno podudarila s formulacijom koju su kasnije na sjednici Prezidijuma Vrhovnog Sovjeta RSFSR 5. veljače 1954. godine iznijeli "vatreni govornici" Mihail Tarasov i Oto Kusinen. Ukratko se ti argumenti mogu svesti na tri trenutka: Ukrajina je bliža Krimu, u novoj konfiguraciji će biti jednostavnije da ona vodi računa o njemu, a uostalom, svejedno je kome ide Krim s obzirom da su i Ukrajina i Rusija jedna ista država.
Tada, u drugoj polovici 1950-ih, stanovnicima Krima nije padalo na pamet da se bune - navodno iz istih razloga koje su navodili i političari: sve se to odigrava unutar jedne države i nitko nije primijetio bilo kakvu promjenu. Mnogi stanovnici Krima nisu ni znali što se događa dok na ulicama nisu počeli sve češće viđati table i putokaze na ukrajinskom jeziku.
Pravni aspekt Hruščovljevog "poklona"
Šezdeset godina nakon predaje Krima i dalje traje spor o legitimnosti te odluke.
Pravnike i povjesničare najviše zanima pitanje tko je imao pravo da se u ime Ruske Federacije složi s odlukom o izmjeni njezina teritorija? A da je takva suglasnost obvezna propisano je bilo u 16. članku Ustava RSFSR iz 1937. godine i u 18. članku Ustava SSSR iz 1936.
Takvu suglasnost su dokumentirale obje republike u vidu odluka njihovih Vlada (tj. Prezidijuma Vrhovnih Sovjeta). Međutim, u 33. članku Ustava RSFSR, gdje se nabrajaju ovlasti Prezidijuma Vrhovnog Sovjeta RSFSR, ne spominju se ovlasti za izmjenu granica RSFSR, ali zato postoje ovlasti da se inicira održavanje referenduma. Ni u Krimu, ni u Sovjetskoj Rusiji, od koje je odvojen poluotok, nije održan referendum.
Kasnije, u Ustavu USSR (Sovjetske Ukrajine) iz 1978. godine Sevastopolj je usporedo s Kijevom definiran kao grad od republičkog značaja u sastavu Ukrajine, s čime se stanovništvo Sevastopolja kategorički nije slagalo ni tada, a ne slaže se ni danas. Prema tome, odluka Prezidijuma Vrhovnog Sovjeta RSFSR "O izdvajanju grada Sevastopolja u samostalni administrativno-gospodarski centar" od 29. listopada 1948. godine nije ni promijenjen ni ukinut. Gradski savjet Sevastopolja je 1994. godine čak donio oluku o sjedinjenju s Rusijom.
