Joseph-Ignace Guillotin, čovjek po kojem je nazvana sprava za pogubljenje

Na današnji dan prije 210 godina, 26. ožujka 1814. umro je francuski liječnik i anatom Joseph-Ignace Guillotin, izumitelj giljotine.

Joseph-Ignace Guillotin rođen je 28. svibnja 1738. godine kao deveto od 13 djece odvjetnika Joseph-Alexandrea Guillotina i njegove supruge Catherine-Agathe Martin u Saintesu u tadašnjem departmanu Charente-Inférieure.

Nakon sedam godina teoloških studija kod isusovaca na isusovačkom kolegiju u Saintesu, gdje se pokazao kao odličan student, i kao novak u Bordeauxu, napustio je red da bi od 1763. studirao medicinu u Reimsu.

Nastavio je studij na Sorboni u Parizu 1768., gdje je 26. listopada 1770. stekao doktorat, a nedugo zatim i licenciju za podučavanje kao doctor regens.

Između 1778. i 1783. predavao je anatomiju, fiziologiju i patologiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Parizu.

Pripadao masonskoj loži

U slobodno vrijeme posjećivao je i masonske lože čije su ga liberalne ideje fascinirale, a čak je postao i član utemeljitelj Grand Orient de France.

Guillotin je također obnašao dužnost majstora lože masonske lože La Concorde Fraternelle i bio je član jedne od najpoznatijih loža prosvjetiteljstva, Neuf Sœurs.

Među njegovim istaknutim poznanicima bili su prosvjetiteljski filozofi Voltaire, Condorcet i prirodoslovci Buffon i Lacépède.

Godine 1784. postao je članom kraljevske komisije koja je ispitivala teoriju Franza Antona Mesmera o životinjskom magnetizmu i osudila je kao neetičku.

Godinu dana radio je i kao osobni liječnik grofa od Provanse, kasnije kralja Luja XVIII. i brat Luja XVI. U dobi od 49 godina oženio je Elise Saugrain. 

Zalagao se za humanije pogubljenje osuđenika

Guillotin se uvelike bavio i političkim, socijalnim i humanim pitanjima. Problem smrtne kazne bio je izuzetno aktualan u to vrijeme.

Na savjetodavnom sastanku o novom kaznenom zakonu i kaznenom sustavu 1. prosinca 1789. Guillotin se osvrnuo na Deklaraciju ljudskih i građanskih prava i pozvao da se za određena kaznena djela, bez obzira na njihov status, prijestupnici trebaju odmah kazniti, i to odrubljivanjem glave pomoću jednostavnog mehanizma.

Njegov deklarirani cilj bio je "humanizirati" pogubljenja i skratiti patnju pogubljenih.

Nekada se plemićima i bogatašima obično sudilo mačem, heretike spaljivali na lomačama, državne zločince raščetvorili, lopove vješali, a krivotvoritelje kuhali žive u kotlu.

Guillotinov prijedlog isprva je dobio malo pažnje. Godine 1791. Louis-Michel Le Peletier čak je iznio veliki zagovor za ukidanje smrtne kazne i bio je, između ostalog, podržan od Mirabeaua, Brissota i Robespierrea.

U konačnici, međutim, zahtjev za suspenzijom smrtne kazne nije se mogao provesti, pa je dogovoreno da se počiniteljima odrube glave, bez obzira na njihov status ili zločin.

Giljotinu konstruirao njemački obrtnik Tobias Schmid

Pariški krvnik, Charles Henri Sanson, tražio je brzo rješenje za ublažavanje patnje pogubljenih. Stoga su se obratili profesoru kirurgije i kraljevom osobnom liječniku, Antoineu Louisu, da dizajnira takav instrument za ubijanje à la guillotin.

Louis je predstavio svoj dizajn, koji je napravljen po uzoru na giljotinu Halifax. Dana 20. ožujka 1792. godine donesen je zakon koji je naredio izvršenje smrtne kazne u Francuskoj samo pomoću takvog stroja.

Giljotina nije bila izum Francuske revolucije, već moderni razvoj prethodnih sprava za pogubljenje koje su se već koristile u Italiji, Škotskoj, Engleskoj i Njemačkoj.

Slijedeći Guillotinovo vodstvo i Sansonov nadzor, prototip je razvio njemački obrtnik i proizvođač čembala Tobias Schmid.

Prvo javno pogubljenje giljotinom dogodilo se 25. travnja 1792. godine. Čovjek osuđen na smrt zvao se Nicolas Jacques Pelletier, a osuđen je da je prolazniku oteo novčanik udarcem štapom.

Na kraju je svjetina koja je gledala pogubljenje navodno izrazila razočaranje neobično brzim tempom lišavanja života osuđenika te je u podrugljivoj pjesmi zahtijevala da joj se vrate poznata drvena vješala.

Tek naknadno sprava za pogubljenje nazvana giljotinom

Međutim, stroj je i dalje imao brojne tehničke nedostatke u detaljima, zbog čega njegov graditelj Schmidt nije dobio patent od ministra unutarnjih poslova. Stroj je popularno nazvan "Louison" ili "Louisette" po kraljevom osobnom liječniku. Tek su rojalističke novine Actes des Apôtres promijenile ime u "Giljotina".

Nakon što je napustio posao u vojnoj bolnici, Guillotin je nastavio medicinska istraživanja i 1799. godine, zajedno s Pinelom, postao strastveni pobornik cijepljenja protiv kravljih boginja, koje je propagirao Englez Edward Jenner.

Guillotin je postao i osnivač medicinske akademije u Parizu, čija je zadaća bila baviti se svim aspektima javne higijene.

Joseph-Ignace Guillotin umro je u Parizu u dobi od 75 godina od posljedica karbunkula na lijevom ramenu i pokopan je na groblju Père Lachaise.

Nakon njegove smrti, Guillotinova obitelj je tražila da se promijeni naziv stroja za pogubljenje. Nakon što je vlada to odbila, njegovi su rođaci promijenili prezime.