Japanci biraju jednostavnost i skromnost nad materijalizmom

Posljednjih godina minimalistički stil života ima sve više poklonika koji odbacivanjem viška materijalnih stvari stvaraju prostor za ono što im je zaista potrebno.

Minimalizam kao pokret je sve prisutniji među mladima u Japanu koji odbacuju materijalizam, a svoj novac, vrijeme i trud nastoje potrošiti na stvari u kojima istinski uživaju.

Japanska skromnost proizlazi iz same duše "japanstva" gdje su jednostavnost i odricanje neke od osobina koje se najviše cijene.

Minimalizam, kao stil uređenja prvi put se pojavio među arhitektima iz New Yorka 60-ih godina prošlog stoljeća, inspiriran tradicionalnim japanskim vrijednostima, dizajnom i arhitekturom japanskih gradova i enterijera koji odišu funkcionalnošću, geometrijskim linijama, preciznošću i jednolično obojenim površinama koje su glavne odlike ovog umjetničkog pokreta.

U časopisima za uređenje enterijera se navodi da Japanci nisu robovi namještaja i da njihovi enterijeri nikada nisu imali "gužvu" i mnoštvo dijelova namještaja. U njihovim domovima sve je svedeno, prozračno i prostrano, a prazan prostor i niski stolčići, obično na rasklapanje, dominiraju prostorijom.

Otvoren i manje natrpan životni prostor je u svom skromno uređenom domu želio i 36-godišnji urednik iz Tokija Fumio Sasaki. Inspiriran stilom života obitelji iz Hrvatske Sasaki je prije osam godina odlučio odreći se beskorisnih stvari i većeg dijela namještaja.

U svom stanu posjeduje jedan ormar u kojem drži nekoliko odjevnih predmeta, a mjesto u njemu je pronašao i madrac, budući da je Sasaki iz stana uklonio i krevet.

Sukladno ideji minimalizma, Sasakijevim prostorom dominiraju zidovi obojeni neutralnom bijelom bojom te pod, radni stol i stolica u tonovima drva.

Peškir, štapići za uši, fen, pasta i četkica za zube jedino je što se može naći u kupatilu minimalistice Saeko Kubishiki iz Fujisawe, prefekture Kanagawa na jugu Tokija.

Kubishiki je nakon snažnog zemljotresa koji je 11. ožujka 2011. pogodio sjever Japana, zbog straha od ozljeda odlučila odbaciti svu nepotrebnu imovinu.

U njenom stanu, u kojem živi sa psom, nema mjesta ukrasima, slikama, višku posuđa, pa čak ni kućnim namirnicama, osim onih osnovnih.

Da se s manje stvari osjeća lakše i slobodnije, uvjerio se i Katsuza Totoda, mladi urednik jednog online časopisa. On je prije godinu dana odlučio živjeti minimalističkim načinom života kako bi stvari koje zaista voli došle do izražaja u njegovom životu.

Za spavanje koristi prostirku na podu, koju koristi i za sjedenje.

Naoki Numahata (41), pisac iz Tokija, također je iz stana iznio stvari koje je smatrao da mu nikada više neće zatrebati. Izabrao je minimalizam i jednostavnost nakon što je upoznao porodicu koja je slično živjela.

Ovaj dom, koji svojim uređenjem podsjeća na industrijski enterijer, prikazuje prostor kojem se dijete japanskog minimaliste značajno prilagodilo, budući da se u stanu može vidjeti tek poneka igračka ili slikovnica.

Paul Graham, poznati američki esejist, napisao je jednom da prostorija pretrpana stvarima iscrpljuje duh i da ljudi neprestano pregledavaju svoju okolinu kako bi izgradili mentalnu mapu onoga što je oko njih.