Na današnji dan prije 80 godina, 2. rujna 1945., na palubi američkog bojnog broda USS Missouri potpisana je formalna predaja Japana. Predaju su potpisali japanski ministar vanjskih poslova Shigemitsu i šef glavnog stožera general Umezu, a u ime saveznika general MacArthur.
Zanimljivo je da je MacArthur bio rođak poznatog komodora Perrya, koji je 1853. oružjem prisilio Japan na otvaranje prema Zapadu. General MacArthur bio je heroj Drugog svjetskog rata, koji se proslavio tzv. island hopping strategijom tj zaobilaženjem neprijatelja s leđa.
U godinama nakon rata MacArthur je, kao vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Japanu, postao de facto glavni upravitelj Japana, s gotovo diktatorskim ovlastima. Kasnije će postati i glavni zapovjednik u Korejskom ratu, gdje će se opet proslaviti manevrom iskrcavanja iza leđa Sjevernokorejaca.
Kad je komunistička Kina pružila potporu Sjevernoj Koreji, MacArthur je smijenjen zbog želje da napadne Kinu nuklearnim oružjem. Inače, MacArthur je bio i filipinski feldmaršal, a time i jedini američki general s činom maršala.
Datum potpisivanja predaje se u Japanu službeno naziva Dan žalosti za mrtvima u ratu i molitve za mir.
Odavno je te godine bilo jasno da je Japan izgubio rat, a službeno se još uvijek smatra kako je povod bezuvjetne predaje bilo strašno razaranje Hirošime i Nagasakija američkim atomskim bombama.
Međutim, treba imati u vidu da je većina japanskih gradova također bila razrušena konvencionalnim bombardiranjem, a 1945. i Sovjetski savez je objavio rat Japanu.
Amerikanci su 1945. godine konvencionalnim oružjem sravnili sa zemljom 68 gradova, napravili 1,7 milijuna beskućnika, ubili 300.000 ljudi i ranili njih 750.000. Dva grada su, iz japanske perspektive, doslovno bili manje-više.
Nakon Nagasakija, ostala su bila samo četiri netaknuta japanska grada sa više od 100.000 stanovnika, i šest sa između 30.000 i 100.000 žitelja. Toliki su bili generalni razmjeri uništenja.
Ipak, tijekom sastanaka Vrhovnog savjeta Japana, nikada se nije opširno govorilo o bombardiranjima. Ona su se spominjala, ali druge stvari su bile važnije. General Anami je 13. kolovoza rekao da atomske bombe nisu bile ništa gore od običnog bombardiranja.
Znači, uzrok japanske kapitulacije nisu bile bačene atomske bombe nego - Sovjetski Savez. Važnost toga da Staljin ostane van rata sa Japanom je bila jedina stvar o kojoj se na sastancima Vrhovnog savjeta opširno razgovaralo. Još je u lipnju 1945. godine na sastanku Vrhovnog savjeta bilo rečeno da će sovjetski ulazak u rat sa njima, ako to toga dođe, "odrediti sudbinu carstva".
Ni jednog trenutka tih nekoliko posljednjih mjeseci rata Japanu nije bilo sporno da su oni poraženi, znali su da je predaja neminovna.
Sporni su bili uvjeti te predaje. Što znači bezuvjetna kapitulacija? Mogu li možda nekako zadržati neke pokorene teritorije poput Koreje, Vijetnama, Burme, Indonezije? Dijelove Kine? Najbitnije od svega, hoće li car ostati na svojoj poziciji i hoće li mu se suditi? Hoće li se i njima suditi?
Sve se promijenilo 8. kolovoza, dva dana nakon Hirošime, kada je SSSR objavio rat Japanu, izvršio invaziju na Mandžuriju i Sahalinsko otočje, za nekoliko sati doslovno uništio trupe koje su se tamo nalazile i počeo se pripremati za invaziju na Hokaido, najsjeverniji japanski otok i drugi po veličini.
Ovaj događaj je bio direktni uzrok iznenadnog sastanka Vrhovnog savjeta ranog jutra 9. kolovoza.
Dakle, s odlukom se više nije moglo čekati. Ako Sovjeti izvrše invaziju i pokore Japan, što će se dogoditi sa njihovim tisućama godina starim institucijama, što će se dogoditi sa carem, sa dinastijom koja postoji 2.600 godina, sa njihovom tradicijom, kulturom, religijom?
Ukratko, što će se dogoditi sa onim što Japan jest i bez čega ne postoji ako njegova otočja okupiraju komunistički, anti-religijski, anti-tradicijski Rusi?
Zbog toga, Vrhovni savjet odlučuje da se odmah bezuvjetno preda Amerikancima.
Možda ćemo jednoga dana saznati da li je to bezuvjetno na papiru podrazumijevalo i usmeni dogovor da cara neće dirati. Za sada se može samo pretpostaviti da je tako, jer su cara Hirohita ostavili na prijestolju iako je on odigrao jednu od ključnih uloga u ekspanzionističkoj ratnoj politici svoje zemlje.
Slavni američki general Douglas MacArthur, najodlikovaniji časnik u povijesti SAD-a stao je ispred mikrofona tog 2. rujna 1945. na brodu Missouri i započeo 23 minutnu ceremoniju predaje koju je svijet dočekao na nogama.
