Izložba mlade kiparice Ane Čolaković

U petak 21. travnja 2017. godine u 19 sati Galerija Rondo u Mostaru će biti domaćin prve samostalne izložbe mlade kiparice Ane Čolaković iz Vinkovaca.

Ana je apsolventica kiparstva pod vodstvom mentora Nikole Vučkovića na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru sa sjedištem u Širokom Brijegu, priopćeno je.

Predgovor je napisala Dragana Nuić Vučković, a izložba će biti otvorena svakim danom do 29.4.2017.

Dragana Nuić Vučković: Slamka spasa

Umjetnost udaljava čovjeka od svakodnevnih standarda, udaljava ga od ustaljenih i općeprihvaćenih pravila mišljenja i ponašanja. Ona ukazuje na čovjekove mnogostrukosti koje su preduvjet za kreativan stvaralački čin. Kreativan pojedinac svojim radom mijenja stvarnost i predodžbu o njoj. Kreativan umjetnički čin oblikuje novu pojavnost objektivne stvarnosti- umjetničku stvarnost, a ona koja je pred nama na ovoj izložbi, ukazuje na mnogostrukost promišljanja i izražavanja likovnim jezikom.

Samostalna izložba mlade autorice - apsolventice kiparstva Ane Čolaković, zanimljiva je i osebujna umjetnička stvarnost, formirana tijekom studija na Širokobriješkoj likovnoj akademiji u klasi profesora Nikole Vučkovića. Mentor poznat po otvorenosti prema novim mogućnostima u stvaralaštvu, po izbjegavanju strogih pravila i oblikovanja forme bez sadržaja, svoje studente potiče na kreativno mišljenje i otvorenost prema novim mogućnostima.

U zanimljivoj trodimenzionalnoj priči Ana izlazi iz okvira ograničene vlastite perspektive, upuštajući se u kreiranje sadržajno slojevitoga djela u netipičnim kiparskim materijalima- kartonu, papiru, žici i konopu. Na originalan način povezuje stvari, pojave i krhke materijale, u kojima nalazi beskrajne mogućnosti svojih kreativnih stvaralačkih procesa. Time mijenja ustaljene obrasce o kiparskom djelu, o njegovoj prezentaciji, i estetski prihvatljivom vizualnom identitetu. Upravo odsutnost shvaćanja pojavnosti po navici čini izložbu vrijednom pozornosti, jer ustaljeni obrasci i navike sam život čine monotonim, a onda i umjetničko djelo. Autorica se udaljuje od klasične skulpture, od forme kakva se očekuje vidjeti na kiparskoj izložbi, nudeći raznovrsnije načine precipiranja djela.

Anine kompozicije promjenjivih dimenzija izrađene su od kartonskih tuljaca, kaširanog novinskog papira i boje. Linijski istanjenim formama – slamkamadinamizira prostor, te na njih naslanja i vješa stilizirane ljudske figure od kaširanog papira. Sveprisutnu slamku za piće predimenzionira poput pop art djela, ali s drukčijom namjerom. Njezine su slamke „slamke spasa“ za pojedinca koji s teškom mukom podnosi demoraliziranu svakodnevicu bez perspektive. Njezine se figure hvataju za slamke koliko god da su one krhke i nestabilne, jersimboliziraju egzistencijalni opstanak. Pokušaj je to traženja izlaza iz svijeta koji nije po mjeri čovjeka zahvaljujući upravo čovjeku.

Autoričina izložba je likovno zanimljiva i sadržajno obogaćena. Produkt je stvaralačkog rada koji je doveo do konačne ideje za izradu diplomske kompozicije u metalu.Zamišljena kao ambijentalna skulptura, sigurno bi dobro egzistirala u javnom prostoru te promijenila način percipiranja javnog kiparskog djela. Zaživjela takva ideja mentora i studentice, ili ne, ostati će dobra namjera o izlaženju diplomskih kiparskih radova u gradski prostor.

Zahvaljujući mnogostrukosti doživljavanja ove kiparske priče, nameće se ona najjasnija simbolika da svi imamo krhku slamku za koju se čvrsto držimo ili povremeno hvatamo, izvodimo razne nezamislive akrobacije poput Aninih figura da se ne bismo utopili u egzistencijalnom ništavilu, da ne bismo odlazili, nego pokušali graditi SADA i OVDJE bolje društvo i bolji svijet.