Impresivna suhozidna baština Zagorja kod Posušja
Zagorje, ne ono hrvatsko, već hercegovačko, predstavlja jedan prekrasan, i možemo slobodno reći rajski predio Hercegovine, koji se nalazi na krajnjem sjeverozapadu Posuške općine.
Posuško Zagorje široj javnosti i nije toliko poznato, no s obzirom na čudesnu kako prirodnu, tako i kulturno-povijesnu te arheološku, baštinu, kojom naveliko obiluje, bez sumnje zaslužuje biti puno poznatije, te mnogo više promovirano putem medija i društvenih mreža.
U moru svekolike baštine posebnu vrijednost ima impresivni vodopad Žukovice smješten na krajnjem sjeveroistoku Zagorja. Bok uz bok ovom prekrasnom i rajskom vodopadu, čine izuzetno brojna nalazišta čudesnih i atraktivnih fosila davno izumrlih biljaka i životinja koje su prije više od 40 milijuna godina nastanjivali nekadašnji tropski okoliš na obalama drevnog oceana Tetis.
No, mimo ove bogate prirodne baštine, isto tako neizmjerno vrijednu, i jako brojnu, baštinu, predstavljaju ostaci prapovijesnih (ilirskih) gradina i suhozidnih građevina posutih po čitavom Zagorju.
Unutar ovog segmenta, u vizualnom smislu jednu posebnu atrakciju predstavljaju visoki terasasti suhozidovi koji se nalaze na rubnom sjevernom dijelu polja u zapadnijem dijelu Zagorja. Ovdje se radi o čudesno izgrađenim i vidljivo monumentalnim tj. megalitskim suhozidovima, koje s obzirom na vidljivu veličinu i glomaznost ugrađenih, ali i obrađenih, kamenih blokova, možemo smatrati pravim kiklopskim zidinama.
I uistinu kad promatramo prizor svih ovih terasastih kiklopskih ili megalitskih suhozidova, pred očima nam dolazi poznata scenografija čuvenog grada drevnih Inka - Machu Picchu-a u Peruu i njegovi oblikom i arhitekturom vrlo slični monumentalni terasasti zidovi. Još pobližim pogledom na pojedine dijelove ovih nevjerojatnih Zagorskih zidina, uviđa se da se na njemu nalaze, i to čak u najgornjim redovima, vješto postavljeni i isklesani golemi i do 2 metra dugi kameni blokovi, od kojih neki dosežu i tonsku težinu.
Stoga ova monumentalnost osim vizualne atrakcije daje jedan doživljaj impresije i divljenja samog inženjersko-graditeljskog umijeća kojeg su posjedovali izvorni graditelji ovih monumentalnih zdanja, te ogromnom uloženom fizičkom trudu da se sve ovo napravi.
Po pitanju same starosti ovih zidina, na prvi pogled oni djeluju kao ''noviji' tj. iz novije povijesti, no vrlo izvjesna mogućnost opravdana neposrednom blizinom prapovijesnih gradina jest to da je bar dio ovih zidina ili njihovih najstarijih temeljnih slojeva, mogao biti izgrađen i u prapovijesno-antičko doba od strane domaćih Ilira koji su nastanjivali ovaj dio Hercegovine, te koji su između ostalog nepobitno izgradili brojne neposredno smještene gradinske komplekse.
Iz tog razloga, ali iz razloga vrijedne činjenice da je suhozid već ubrojen pod UNESCO svjetsku baštinu čovječanstva, Posušje može i treba biti ponosno na ovaj oblik vrijedne monumentalne suhozidne baštine Zagorja, koja ne predstavlja samo izuzetno kulturno naslijeđe, već i veliki sutrašnji turistički potencijal i mogući brend ovog dijela Hercegovine.
