Ide se na Mars, a učenici imaju samo sat informatike tjedno

''Nastava informatike ne prati promjene u informatičkom svijetu koje se brzo događaju. No najveći problem kon nas je što nastava informatike u počinje jako kasno, tek u sedmom razredu'', rekla je u razgovoru za Bljesak.info ravnateljica Pedagoškog zavoda HNŽ-a Sabaheta Bijedić.

Inače, kako je navela, prema planu i programu koji je zajednički za škole koje rade po bosanskom i hrvatskom planu i programu; za osnovne škole uvođenje nastave informatike je planirano od sedmog razreda, a u srednjim školama je to različito riješeno.

Premalo sati

Iz Zavoda za školstvo rečeno je za Bljesak.info da je nastavni plan na hrvatskom jeziku za osnovne škole HNŽ-a promijenjen 2015. godine.

Nastavni predmet informatika kao redovit predmet izučava se u VI. i VII. razredu jedan sat tjedno, što je godišnje 35 sati ukupno.

''Međutim, ukoliko se učenici opredijele za informatiku kao izborni predmet mogu je izučavati od VI. razreda i obvezni su nastavne sate informatike pohađati do kraja devetogodišnjeg obrazovanja. Tada učenici pohađaju i redovitu i izbornu nastavu informatike. Ukupno godišnje 70 sati. Za izborni predmet učenicima VI., VII., VIII. I IX. razreda su ponuđeni nastavni predmeti informatiku i strani jezik'', rečeno je iz Zavoda za školstvo.

Što se tiče srednjih škola, iz Zavoda je rečeno kako gimnazije većinom imaju po dva sata tjedno informatike u prvom i drugom razredu, prirodoslovno matematički smjer u gimnaziji ima po dva sata tjedno sve četiri godine, dok strukovne škole imaju dva do tri sata informatike tjedno.

No najveći problem, po mišljenju Pedagoškog zavoda, je vrijeme početka nastave informatike.

''Nama je problem početka nastave, učenici se još u predškolskom razdoblju susreću s računalima i već znaju neke tehnike, a tek u sedmom razredu uče neke stvari koje već koriste u praksi. Mi se zalažemo za raniji početak upoznavanja, zbog basic programa informatike, koji bi ujedno bio i preventivni program da djeca nauče na vrijeme kako da se zaštite od negativnih utjecaja računala'', pojasnila nam je Bijedić.

Kako povećati fond sati

Po njezinom mišljenju, sate informatike bi trebalo rasporediti na raniji uzrast i dozirati prema sposobnostima učenika, što mogu učiti.

''Drugi problem je promjena nastavnog plana i programa. To je za nas jedan složen proces, i potrebna nam je suglasnost svih da bi došlo do promjene, jer već sada imamo maksimalan broj sati od 30 sati. Da bi se povećao fond sati informatike u nekom od razreda, bilo da je srednja ili osnovna škola, trebalo bi ići na smanjenje broja sati nekog drugog predmeta'', kaže Bijedić, navodeći da su Pedagoški i Školski zavod već u ministarstvo uputili zahtjev no još uvijek se nije krenulo u proces izmjena nastavnog plana i programa, tako da se očekuju reakcije ministarstva da se krene u modernizaciju i inovaciju plana i programa.

Tehnika inače, vrlo brzo zastarijeva te je školstvu jako teško pratiti trendove, no Zavodi smatraju kako naše škole imaju 'solidnu' opremu, a većina škola ima opremljenu samo jednu učionicu s računalima i internetom. Brojne škole su putem različitih programa uspjele obnoviti tehniku, no najveći problem je kasni početak i nedovoljan broj sati nastave informatike.

''Sat u osnovnim i dva sata informatike u srednjim školama su zaista premalo, a mislim da i nastavnici nisu u mogućnosti držati se plana i programa koji je predviđen, jer je to gotovo nemoguće, pogotovo ako imate manjak računala kao naša škola'',rekao je za Bljesak.info Marin Kozina diplomirani inženjer računalstva, koji trenutno radi kao profesor. Kozina trenutno piše projekt kako bi svojoj školi uspio pribaviti novu opremu, a to isto preporučuje i svim drugim školama, no smatra kako bi se trebao promijeniti nastavni plan i program i pristup prema učenicima.

''Definitivno bi se trebao promijeniti pristup prema učenicima da ih se malo više i bolje zainteresira za nastavu, jer da vam iskreno kažem, znao sam s ekonomistima raditi po dvije godine Word, a kada treba pisati završni maturski rad, oni ga ne znaju ga napisati. Cijeli sustav je problem, nije samo do profesora, opreme i učenika, sve tu šteka'', kaže Kozina.

Tko hoće učiti, snalazi se

Učenici s kojima smo razgovarali, smatraju da su im sati informatike jako važni, no oni koji žele znati više sami moraju učiti i ''snalaziti se'',

''Informatiku imam dva sata tjedno, ali to mi je izborni predmet. Za jednog gimnazijalca sa inače prenatrpanim rasporedom dovoljno je. Ionako, tko hoće naučiti nešto više o tome, lako se snađe na internetu gdje sve ima. U školi učimo rad na raznim programima, a trenutno radimo na Pascalu. Prije srednje nisam imao informatiku, ali mislim da bi bilo dobro da jesmo'', rekao nam je učenik trećeg razreda gimnazije.

Učenik četvrtog razreda srednje strukovne škole rekao nam je kako oni imaju sve četiri godine nastavu informatike ali smatra da bi to trebalo više.

''Brojni misle da imaju znanje iz informatike, ali zapravo znaju samo igrati igrice. Neki čak ne znaju ni osnovno poslati e-mail. U mojoj generaciji ima dosta informatički nepismenih kolega, a u pojedinim smjerovima se već radi i u složenim programima kao što je AutoCad. Definitivno mislim da trebamo više sati nastave informatike, ali i bolju opremu. Jer onaj tko želi znati više mora sam učiti i snalaziti se'', rekao nam je ovaj maturant.

IT sektor je budućnost

Vedran Vidović, voditelj Centra za tehničku kulturu, koji organizira radionice robotike i informatike djecu, smatra kako je iznimno važno da se prate informatički trendovi u obrazovanju.

Inače, Vedran smatra kako oni nisu izmislili ništa novo, već svojim radom pokazuju kako se transformacija sustava mora i može događati, onako kako se događaju novosti u modernim tehnologijama.

''S obzirom da se informatika razvija puno brže od bh. obrazovnog sustava,ovakvi sati informatike gotovo da i nisu potrebni. U vremenu velike recesije i nedostatka radnih mjesta, najveći prostor za napredak moguć je u IT sektoru, stoga rješenje krize i lošeg stanja u društvu jedino je moguće kroz jačanje obrazovnog sustava uvođenjem IT-a u škole, što bi kroz par godina dovelo do značajnijeg rasta realnog sektora i manjeg pritiska na javni sektor prilikom zapošljavanja'', smatra Vidović.