I bi svjetlo!

U mraku svjetleći kipovi B.D.M (Blažene Djevice Marije) nisu ništa novo, uostalom možete ih kupiti i na eBayu u solidnom stanju. Fluorescentnih ili bolje reći fosforescentnih kipova je bilo i bit će. Trik postoji otkad je fosfora i čovjeka koji zna praviti kipove. Fosfor svijetli u mraku, odnosno pri jako slabom svjetlu, imate ga na kazaljkama satova već desetljećima. Njegova specifična zelenkasta boja poznata je čak i đacima osnovnih škola. A jedan takav fosforom dorađen kip digao je na noge, kako se to medijski voli reći, zadnjih dana javnost u ovim našim krajevima.

Ne ulazeći u stvarne namjere onoga tko je prvi objavio tu vijest i prenio kao nešto važno i za vjernike primamljujuće, ne kriveći potom sve ostale, koji su kao u klasičnom domino – efektu, vijest prenijeli, prvo od usta do usta, a kasnije u klasičnoj medijskoj copy/paste trakavici, mogu samo zamisliti razlčaranje poštenog vjernika – namjernika koji je na prvu vijest o čudu bio spreman potegnuti do Međugorja, dotaknuti kip i pokušati više no prije stupiti u savez s Bogom, dobiti snage od Bogorodice i skinuti dio životnog tereta s leđa.

Takav čovjek mora biti razočaran, jer taj kip nije ništa drugo nego običan kip, komercijalna figurica, kakvu možete kupiti na internetu. Moraju biti razočarani i oni koji sve ove godine nisu dali za pravo onima koji osporavaju Međugorje, koji govore da je sve to šarena laža, namještena priča, operacija s predumišljajem.

Moraju biti razočarani, jer ako se sve ono što je do sada negativnog navedeno kontra Međugorja kao stvarnog marijanskog svetišta i mjesta ukazanja, pogleda kroz prizmu zelenosvjetlećeg kipa, onda skoro da se može dati za pravo onima koji govore da gore nisu uvijek čisti posli.

Ako je netko i htio brzu zaradu, pa makar to bila i Vidjelica, dovela je čitavo Međugorje i čitav taj fenomen u pitanje, dovela ga pod prizmu podsmijeha, jer za razliku od krvavih suza i čudesnih izlječenja, zelenoblješteći kip B.D.M. je bilo lako demantirati, jer kao što rekoh – osmoškolci znaju prepoznati fosfor, kako ne bi stručnjaci. Čak i najzaneseniji vjernici očekuju da se Djeva Marija pojavi sjajna lica, a ne sjajne odjeće. I to još zelenkasto sjajne.

I što smo dobili na kraju svega, jer ova priča je već sada na kraju? Spektakl kakav je u ovim našim internetskim vremenima vazda poželjan, da se može komentirati do mile volje, da se opet razvedemo na vjernike i nevjernike, budale i pametne, da se opet izvade stare zakopane sjekire i zli jezici, da se ponovno koriste već izlizani šabloni o Hercegovcima, profiterskom Međugorju, fejk ukazanju i slično.

Zapravo, čini mi se da se posebno na one medijske noge digla medijska Hrvatska, već odavno ožutjela i prežutjela od medijskog žutila, nego što su o tome razglabali domaći mediji, koji su bili smireniji i objektivniji. Čak mi se čini da se u medijskom prostoru Hrvatske natjecalo tko će više razotkriti Međugorje i srušiti mit. Kao da skidaju vlastiti teret s leđa.

A zbog čega zapravo sve ovo, sva ova strka? Zbog jednog fosforescentnog kipa i nečije želje da možda vidi čudo gdje ga nema. Ako je bilo i iz najboljih namjera, kontraproduktivno je. Prije svega za svetište koje privlači stotine tisuća ljudi godišnje. Jednostavno, ovo nije ozbiljan čin, nikakvo čudo, ništa što bi dodatno privuklo vjernike. Ovo je kratak štos, koji će, nadamo se za dobro Međugorja, mnogi brzo zaboraviti.

Ako je bilo iz razloga materijalnog probitka, onda baš neće valjati. Dokle više sitne duše koje, krijući se iza vjerskog plašta uništavaju i najčišću smisao postojanja svetišta za umorne i napaćene duše, koje traže utjehu baš na ovakvim mjestima? I to, baš kao i tako učestale objave i ukazanja i opća komercijalizacija Međugorja, samo čine kontraproduktivno Međugorju kao takvom. Je li se negdje izgubila mjera? Je li se negdje prešla granica svakog ukusa? Moramo li čekati da nam sama Gospa to dođe kazati? Neposredno i najdirektnije moguće.