Humanitarka šije providne maske za osobe slabijeg sluha

Novosađanka Aleksandra Aleksandrović već duže od godinu dana uz pomoć šivaće mašine pomaže ljudima oštećenog sluha, šijući providne maske kroz koje se može vidjeti ne samo govor, već i osmjeh.

Njezine maske nose ljudi širom Srbije, regije, ali i zapadne Europe, jer joj narudžbe stižu s raznih strana.

Zbog svojeg humanog hobija dobila je nagradu "Dobročinitelj" za prošlu godinu koje se dodjeljuje na prijedlog Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije, prenosi Anadolija. 

Zaposlena je kao novinarka na Radio-televiziji Vojvodine, ali se u javnosti pročula i po svojoj vještini za šivaćom mašinom.

"U ožujku prošle godine počela sam šiti maske. Kada je proglašena epidemija COVID-19 u našoj zemlji, maske su postale deficitarna, a nužna roba. Susjeda mi je poklonila tri maske, i tu neizmjernu sreću što sam imala maske, htjela sam podijeliti s drugima, pa sam ih počela šiti", objašnjava Aleksandrović.

Zaljubljenost u modu

Zaljubljenost u modu i modni dizajn motivirala ju je da završi krojački tečaj, kojim se nije bavila tijekom studija, ali ju je nevolja izazvana koronavirusom ponovo vratila za šivaću mašinu.

Tražeći uzorke na Internetu je pronašla i providne maske za ljude oštećenog sluha.

Pročitajte još

Rješenje za mladenke: Svečane maske za lice

Tada je vidjela samo slike, ali bez uputstva za njihovu izradu pa je pokušala s materijalima s kojima raspolaže i ona počne izrađivati maske za osobe oštećenog sluha, svjesna kako su takvi ljudi dodatno pogođeni jer preko neprovidne maske ne mogu čitati s usana, što im dodatno otežava mogućnost komunikacije.

"Prva maska koju sam napravila se razlikovala u odnosu na one koje danas šijem. Bila je bez faltni i sa širim gumicama. To je bio veliki problem, jer čim je plastični dio priljubljen uz usne, onemogućava vas da pričate, a osobama koje nose slušni aparat debela guma, koja ide iza ušiju, smeta.

Usavršavanje

Njihovo iskustvo nošenja i povratne informacije su mi mnogo značile kako bih mogla usavršiti providnu masku. Stalno sam u kontaktu s ljudima koji nose providne maske i koji su svojim sugestijama pomogli da dođem do sadašnjeg modela", objašnjava Aleksandrović.

Pošto je početak izrade maski bio u vrijeme lockdowna, modeli za probu su joj bili roditelji. Poslije se širio broj korisnika.

Njezinas namjera bila je da te maske ne nose samo osobe oštećenog sluha, već i osobe koje se bave uslužnim djelatnostima i javnim službama, kako bi gluhe ili nagluhe osobe mogle pročitati s usana od ljudi u radnjama ili uslužnih službenika što im govore.

Za nešto više od godinu dana sašila je preko 2.000 maski, od kojih je dobar dio providnih. Surađivala je s mnogim udruženjima osoba oštećenog sluha, gluhih i nagluhih, logopedskim centrima, Institutom za onkologiju i radiologiju u Beogradu, Dječjom bolnicom, kao i ustanovama koje se bave obrazovanjem i radom s djecom i odraslima oštećenog sluha.

"I danas dosta ljudi naručuju te maske. Kontaktiraju me preko društvenih mreža, čak i preko privatnog broja telefona, po preporuci. A, to je dobar znak da ove maske služe svrsi, odnosno dobro funkcioniraju", navodi Aleksandra.