Hladno pivo za MSF: U Mostar ćemo doći gladni i žedni svirke

Ne treba ih predstavljati. Hladno pivo glazbena je institucija sve od Triglava pa do Vardara. Nakon nastupa na premijernom Mostar Summer Festu 2013. godine, Pivska nam institucija ovoga ljeta dolazi da njihovom svirkom simbolično zaokružimo prvih pet izdanja i žestoko proslavimo taj mali jubilej.

Ususret njihovom nastupu na ovoljetnom Mostar Summer Festu pretresali smo teme s Milom Kekinom, koji se pokazao kao odveć zahvalan sugovornik.

Razgovarao: Milenko Margeta

Mile, za početak, koliko je Hladno pivo hladno ili vrelo, tj. koliko je i dalje nabrijano glazbom mijenjati društvo? Ima li glazba takvu snagu, ili je to isključivo koncentrirano u rukama krupnog kapitala?

Nije pametno si tako visoko postaviti letvicu. Ne možeš društvo mijenjati lirikom, nije svatko Neruda. Tako ćeš život provesti frustriran kad shvatiš da ljudi ipak preferiraju lake note i teme. Glazba prije svega treba čovjeku dati osjećaj da nije sam u ovom moralnom i ekonomskom košmaru i da još netko misli i osjeća kao on. Krupni kapital se na Balkanu sljubio s crkvom i politikom, što je toliko moćna kombinacija da im ni gajba Hladnog piva ne može pokvariti posao.

Angažiranost tvojih tekstova sasvim jasno otkriva da nisi imun na ono što se događa u društvu. Što misliš kada će, i hoće li uopće, doći vrijeme kada nećeš morati biti angažiran?

Ne pišem samo angažirane pjesme, moje teme sežu od romantike, preko rata, pijanstva do mlohavih čuna, ali tu i tamo se spotaknem i o teme o kojim očito nitko ne piše, inače ne bi dizali toliku frku. Mislim da društveni angažman i dobra umjetnost idu ruku pod ruku, kao i etika i estetika, zato je od kiča do rata uvijek mali korak.

Vjerojatno će vrijeme kada se čovjek neće imati potrebe angažirati biti ono kada maknu ruke s naših volana. Jesu li njihove ruke i na tvom volanu, i imaš li recept kako sačuvati volan za sebe?

Bojim se da su naša kola već odavno u jarku, mene brine što su stavili šape i na volan naše djece i jedini recept je kvalitetno obrazovanje bez utjecaja vjere i politike.

Po vašoj stranici bi se kazalo da HP ide na pogon Laškog i Valvolinea. Koliko financijska injekcija komercijalnih sponzora omogućava nezavisnost spram sveprisutne politike? Ili je tek riječ o promjeni 'ruke koja te hrani'? Ispada da kako god okreneš nikada ne možeš imati volan samo za sebe.

Sponzor ti treba kad radiš velike turneje i koncerte, a ne možeš se pokriti s cijenom karte makar prodao dvije trećine dvorane. Tako da sponzori pokrivaju taj jaz između lijepe slike prepune dvorane i nemilosrdne matematike kad se podvuče crta. Jebi ga. Veliki Njemački bend naplati ulaznicu 70-80 eura, a kod nas je već frka ako ideš s deset eura. Pritom je cijena razglasa i najma kod njih i kod nas vrlo slična. To je osnovni problem. Ne znam za druge, ali nama se sponzori nikada nisu miješali u pjesme ili nastup tako da nisam osjetio neku cenzuru po tom pitanju.

Na naslovnici albuma 'Dani zatvorenih vrata' stilizirani je penis. Komu i čemu penis?

To je kvaka, koja je pogrešno otisnuta, a ti moraš kod okuliste.

Mojoj majici vs. Mojoj majci, aluzija je očita. Ili je svaka sličnost slučajna?

Zgodna igra riječi i ništa više od toga.

Kako bi opisao HP glazbeni i životni put od 'Džinovskog' do 'Evo vam Džinovski'?

Bilo je i uspona i padova i sudara, ali smo se i dalje održali i guramo dalje dokle ide. Ne volim rezimirati jer se onda osjećam star. Mislim da su najbolji dani još pred nama.

Mile je Kekin, pjevač, frontman, glumac, Saša, pjesnik. Što se trenutno događa u tvom životu, paralelno Hladnom pivu?

Radim na solo albumu. Nakon petnaest godina došlo je vrijeme za nešto sasvim drugačije. Singl će se pojaviti tijekom svibnja, a album do kraja godine. Osim toga, s Pivom imam probe, sviramo, igram mali nogomet i šetam psa. Nije mi dosadno.

Pratiš li regionalnu rock scenu, ima li ijedan bend ispod radara, a kojeg bi apostrofirao kao onaj o kome će se dosta čuti u godinama koje dolaze?

Ne bih se upuštao u takva prognoziranja. Da ih ne ureknem.

Kakvo je po tebi stanje na regionalnoj sceni, čini se da nikad nije bilo dinamičnije ispod pločnika?Što nedostaje da taj underground 'bukne' i požanje uspjeh kod šire publike?

Nisam više toliko u undergroundu da bih znao što se događa u tim krugovima. Tu i tamo uhvatim neki novi dobri bend koji me osvoji uživo. To mi je osobno najvažnije jer danas svatko može snimiti materijal koji će produkcijski zvučati savršeno, ali daj ti to meni odsviraj uživo. Zato mi se sviđaju M.O.R.T., Repetitor, Jonathan i slični koji to znaju izvesti na bini.

Prije nekoliko godina u medijima je bombastično odjeknula vijest da Mile Kekin seli iz Hrvatske. Danas, u jeku egzodusa mladih, ni vijest o odlasku 'starog' Mile Kekina ne bi bila bombastična. Što se to događa s mladima, i društvom općenito?

Da, to mi je bio krunski dokaz koliko su mediji željni bilo kakve vijesti pa taman i izmišljene. Pitao me novinar da li sam ikada razmišljao o odlasku iz Hrvatske, a ja sam mu odgovorio 'naravno da jesam, tko nije?!', kad za par dana izlazi vijest da se selim pa opet za par dana da sam se već odselio. Ludo. Od tada više ne razmišljam o selidbi. Izvest ću to pod okriljem noći ako se odlučim. Svim našim vladama, a naročito ovoj trenutnoj, zahvaljujem što nam aktivno pomažu oko svirki van ex-Yu. Ove godine sviramo po prvi put u Berlinu, Amsterdamu, Londonu, Zürichu, Rotterdamu… Da nisu potjerali tolike mlade ljude to nikad ne bi bilo moguće.

U jednom trenutku, ako me pamćenje dobro služi to je bilo pred nekih desetak godina, bili ste na rubu prelaska u neku vrstu mainstream benda najgoreg tipa, koncerti su bivali pompozno najavljivani po svim showbiz emisijama, skoro da ste iskakali iz svake paštete. A onda ste se nekako povukli, kao da ste odustali i odlučili ostati bend iz kvarta, za ekipu. Kakva je bila pozadina te priče i što se dogodilo da odustanete od nje?

U jednom trenutku sam shvatio da mi je previše takvog Kekina. Sad mi ga je premalo. Nikako na zelenu granu. Nismo se odlučili vratiti u kvart nego sam se zasitio svih popratnih stvari oko glazbe zbog kojih lako možeš izgubiti fokus. S vremena na vrijeme se moraš podsjetiti zašto si se počeo baviti glazbom, a to nije bilo zbog želje za popularnošću.

Uskoro poslije toga dogodila se odluka da izdajete sami za sebe. Koliko vam je bilo teško odreći se diskografa i pokrenuti 'Gajba records', i gledajući unatrag je li vam ta odluka donijela ono što ste mislili da hoće?

Financijski nam nije donijela ništa. Duhovno smo puno profitirali i naučili. Krećemo se oko pozitivne nule što ne može biti negativno.

Kako ti doživljavaš status Hladnog piva? Kakav je odnos prema uistinu odanoj publici koja zaista kultno voli HP?

Naš je odnos prema publici uvijek isti: ako si došao na koncert mi ćemo dati 100% od sebe da ne odeš nezadovoljan. Ako se to ipak dogodi onda je stvar u tebi.

Vjerojatno su te kroz tridesetak godina karijere pitali sva moguća pitanja. Imaš li ono jedno pitanje za koje znaš da ti ga nitko nikad nije postavio, a tebi je samom očito da bi ti ga trebali postaviti?

Mile, kako se zvao tvoj zadnji učitelj pjevanja?

Što biste poručili publici koja radi vas dolazi na Mostar Summer Fest ovog ljeta?

Neka se obuku višeslojno jer zna zahladiti noću s Neretve. Neka ne pretjeruju s ićem i pićem prije svirke jer je teško skakati na pun želudac ili pripit, a mi ćemo doći gladni i žedni svirke. Vidimo se.