Hercegovački Woodstock na obali Lištice

Kada vam osoba poput legendarnog Đele Hadžiselimovića kaže kako ste “čisti Woodstock“, onda se trebate na trenutak zamisliti, sabrati, okrenuti nazad i pokušati verificirati spomenutu tvrdnju. Naime, umirovljeni je hrvatski TV urednik u izravnom javljanju za HRT, televizijsku kuću za koju je gotovo puna četiri desetljeća birao dokumentarni program, West Herzegowina Fest nazvao „jednim od najboljih festivala koji se događa uopće“ usporedivši ga s najpoznatijim festivalom glazbe u povijesti.

No, ovaj trodnevni festival amaterskog stvaralaštva koji se već tradicionalno održava na obali rijeke Lištice u Širokom Brijegu, u blizini prirodnog bisera Borka, nije samo glazbeni festival. Kako mu je osnovna zadaća osigurati da svaki oblik kreativnosti stupi u komunikaciju s publikom i izazove pozitivnu povratnu reakciju, festival svoj prostor otvara talentiranim i kreativnim pojedincima i skupinama iz cijele Bosne i Hercegovine, Hrvatske, zemalja iz okruženja, pa i iz svijeta. Pruža im priliku javnosti prikazati njihov umjetnički izričaj, bilo kroz glazbu, film ili književnost. I zato jest festival stvaralaštva i zato traje već petnaest godina u nizu.

Brojne podudarnosti s Woodstockom

Zato ga i nije pretjerano uspoređivati s Woodstockom. Uostalom, postoje brojne podudarnosti koje ih mogu povezivati. Ono što su Michael Lang i Artie Kornfield učinili 60-ih godina prošlog stoljeća, to su četiri desetljeća kasnije na hercegovačkom tlu preslikali Nikola Galić i Goran Bogdan. Lang i Kornfield su planiranu lokaciju održavanja svoga trodnevnog festivala (od 15. do 17./18. kolovoza 1969.) zbog najavljenog masovnog odziva zamijenili alternativnom pozornicom na farmi Maxa Yasgura u White Lakeu kod Bethela u američkoj državi New York, udaljenoj 50-tak kilometara od predviđenog Woodstocka. Na kraju se umjesto planiranih 50 tisuća posjetitelja na festivalu pojavilo njih gotovo pola milijuna.

Galić i Bogdan su u ljeto 2002. godine u prostoru Gradskog bazena u Širokom Brijegu organizirali prvo izdanje festivala. Možda su i sami u početku bili skeptični i s mišlju kako će taj njihov prvi West Herzegowina Fest biti tek puko „okupljanje s ekipom“ na zanimljivoj lokaciji uz zvuke gitare, malo poezije i pokojom pivom koja će ih rashladiti u vreloj ljetnoj noći. No, West Herzegowina Fest je izrastao u nešto veliko. Lokacija Gradskog bazena u Širokom Brijegu bila je premala za primiti sve koji su se zainteresirali za ovaj festival. Organizatori su u prvim godinama festivala krenuli nomadskim hodom po hercegovačkim gradovima i na kraju se skrasili u svojim šatorima uz rijeku Lišticu na putu prema Borku, lokaciji koja će postati sinonim za sve ono što ovaj dvojac sa svojim suradnicima već 15 godina nudi svome Širokom Brijegu, Hercegovini i svima onima koji prkose udarima neukusa na društvenoj i glazbenoj sceni.

Woodstock je u povijesti glazbene umjetnosti ostao zabilježen kao otpor mladih i ikona hipijevske kontrakulture rasizmu i američkom odnosu prema Vijetnamu u 60-im godinama prošlog stoljeća. West Herzegowina Fest je također jedna vrsta otpora, otpora današnjici. Nju je ponajbolje opisao Tomislav Ćavar u svome manifestu festivala. Za isti, kako navodi, ne vrijede ni elitizam, ni kanoni, ni pravila nego mu je jedini cilj poticati „razvijanje kritičkog razmišljanja kod mladih, razvijanje kritičkog stava i stava uopće, kako ne bi bili kao ovčice koje slijepo slijede ovana s velikim mudima, koji vodi u pogrešnom smjeru“.

Odabrao Đelo Hadžiselimović

Iako mu je naglasak na stvaralačkom izričaju, tisuće posjetitelja svake godine imaju priliku uživati u nastupima glazbenih gostiju. Ono što su za Amerikance kišnog kolovoškog vikenda 1969. godine bili Carlos Santana, Janis Joplin, Sly & the Family Stone, The Who, Jefferson Airplane, Grateful Dead, Canned Heat, Joan Baez, Joe Cocker, Jimi Hendrix i mnogi drugi, to su za posjetitelje West Herzegowina Festa, možda će pretjerano zvučati, u dosadašnjim izdanjima festivala bili T.B.F., Hladno Pivo, S.A.R.S., Edo Maajka, Zabranjeno pušenje, Goran Bare & Majke, Letu Štuke, Psihomodo Pop, Damir Urban, Neno Belan, Gustafi, Kino Klub, Kawasaki 3p, JINX, Belfast Food, Dubioza Kolektiv, Elemental, Kries, Zoster, Natali Dizdar, Vatra, Pavel, Silente, Detour…

Dakle, Đelo Hadžiselimović nije pretjerao u ocjeni ovoga festivala. Ovaj je televizijski brand u svojoj dugogodišnjoj novinarskoj karijeri svoj istančani osjećaj za kvalitetu potvrdio izborom stotina kvalitetnih dokumentarnih filmova koje su imali priliku vidjeti gledatelji HRT-a, a slogan “Odabrao Đelo Hadžiselimović”, kojim su završavale odjavne špice njegovih dokumentarnih izbora, postao je, žargonski rečeno, sinonim za kvalitetu. Kvaliteta je ono što ovaj festival krasi sve ove godine pa West Herzegowina Fest nije bezrazložno „odabrao Đelo Hadžiselimović“…