Krupa: Izvire niotkud, teče uzvodno, vode joj potječu ispod razine mora...

Kad se nešto nedovoljno koristi ili ne umije valorizirati u materijalnom smislu, u bivšoj državi uzrečica je bila - kako bi Slovenci od toga znali napraviti odličan posao.

Napuštajući čamac nakon trosatne vožnje rijekom Krupom u Hutovu blatu, koje se proteže područjem Čapljine i Stoca, upravo to nam pade na pamet.

Evo i zašto: i da nije njezinih fenomena, sama po sebi, Krupa je pravi izazov.

Dok se vozite, svako malo kraj vas spas od buke čamca traže brze barske zmije, ispred čamca izlijeću barske ptice, najčešće vranci, po našem dojmu nespretni letači, iz vode vire okljaštreni vrhovi također barskog drveća, prave skulpture... Ima i tragova života, pokoja skakaonica za kupače i poneko govedo, piše Večernji list.

To je opći dojam, slijedi ono što Krupu čini jedinstvenom u svijetu, a to su pravi fenomeni. Prvi je – Krupa nema izvora, jednostavno, nastaje iz plitkog Deranskog jezera, reklo bi se, niotkud. Deransko jezero je kriptodepresija – čak 16 metara ispod razine mora, treće i najzanimljivije - Krupa teče u oba smjera, nizvodno prema Neretvi, moru, a kad se more “naljuti”, i uzvodno prema mjestu nastanka.

Ova tri fenomena, ako zanemarimo divljinu i ljepotu uglavnom nedirnute prirode, dovoljna su za dovođenje turista. Valja reći da Krupi ne bi odgovarao masovni turizam, to bi trebalo ostaviti za učeničke i studentske ekskurzije, a ostalo dobro naplaćivati. To bi bili zaključci promatrača koji je prvi put bio na “vrelu” Krupe.

''Krupa nastaje upravo ovdje na lokaciji Struge, izlijeva se iz najvećeg jezera gornjeg dijela Hutova blata, Deranskog. Napaja se iz kraškog podzemlja, izdašnih izvora Jelim, Drijen, Orah i Londža. Riječ je o potocima koje narod obično zove rječinama ili jarugama, a koje se ulijevaju u Deransko jezero'', objašnjava Josip Vekić, voditelj Službe zaštite Parka prirode Hutovo blato.

''Deransko i okolna jezera iz kojih Krupa dobiva vodu su kriptodepresije od 11 do 16 metara ispod razine mora. Kada dođu velike vode ili plima pozbije Neretvu, rijeka Krupa vraća se natrag prema svome ishodištu. Kad su ekstremne vode, kad jugo podigne more, mi kao posljednja retencija doline Neretve primamo i do 150 milijuna kubika vode, pa Hutovo blato naraste od 4 do 5 metara od sadašnje razine'', kaže Vekić.

Kako je površina Parka prirode oko 8000 ha, tada se Hutovo blato pretvara u pravo kraško more. Vekić ističe da je njegova prosječna dubina od 5 do 6, ponegdje i do devet metara.

''Možda je dubina nekada bila i veća, ali se zarastanjem okoliša i smanjenjem dotoka, zbog već poznate priče o Gornjim horizontima, smanjila. Nekada su ove plavne livade bile košene, na njima je pasla stoka, pa je zarastanje bilo puno manje.  U perspektivi, morat će se naći neko rješenje'', kaže Vekić pokazujući otok trske koji se za visokih voda odlomio i nošen bujicom zapriječio Krupi put iz Deranskog jezera.

Taj otočić podignuo je razinu vode u Deranskom jezeru za oko 20 cm. Već su ga jednom miniranjem pokušali ukloniti, no morat će ponovno, suptilnijim metodama.

Iako je živio daleko od Hercegovine i Krupe, njezin fenomen uočio je Robert Salinas Price, meksički tvorac teorije o Troji u Gabeli. Kako u rijekama u Maloj Aziji, blizu kojih je Heinrich Schliemann smjestio legendarnu Troju, nema jegulja, a ni jedna ne teče u oba smjera, Price je sve to našao - u Hercegovini. Za njega je Krupa - Simoeis, Neretva – Skamandros...