Gradi se replika obiteljske kuće bh. književnika Branka Ćopića

U Hašanima će ove godine početi izgradnja replike obiteljske kuće pisca Branka Ćopića, a od one stare ostala je samo ruševina, kod koje na malom zidiću stoji još samo natpis ''Kuća Branka Ćopića“.

Mještani i danas rado pričaju o Branku Ćopiću. Poznatog pisca nisu zaboravili ni učenici osnovne škole, koju je pohađao. Mnogi kažu da je bilo krajnje vrijeme da se ponovo izgradi piščeva rodna kuća.

Načelnik općine Krupa na Uni Mladen Kljajić kaže da je napravljen projekat replike kuće Branka Ćopića, a radovi će početi čim budu pogodni vremenski uvjeti.

''Kuću će raditi izvođač iz Sarajeva, a novac je osigurao predsjedavajući Predsjedništva BiH Mladen Ivanić. Vrijednost projekta je 80.000 KM, a općina Krupa na Uni je osigurala građevinsku dozvolu i svu ostalu dokumentaciju. Nastojat ćemo proširiti i kompleks oko kuće kada bude završena, a uradit će se sokak Branka Ćopića, uz prateće objekte oko kuće“, kaže Kljajić.

Načelnik dodaje da selo Hašani u ovom trenutku ima oko 500 stanovnika.

Učitelj u osnovnoj školi Mirko Raos kaže da ovu školu pohađa ukupno osam učenika u kombiniranom odjelu od 1. do 5. razreda.

''Imamo 1, 2, 3. i 5. razred, a kraj je tek nedavno povezan sa internetom, tako da će ovih dana doći i kolega informatičar, koji će osposobiti računala da djeca mogu savladati početna gradiva iz informatike. S obzirom na činjenicu da djeca dosta pješače do škole i da žive na selu, veoma sam zadovoljan njihovim ocjenama i uspjesima“, kaže Raos.

David Davidović, učenik je petog razreda OŠ ''Branko Ćopić'' u Hašanima, kaže da je ponosan na činjenicu da je davno prije njega u istu školu išao i sricao prve rečenice čuveni pisac Branko Ćopić. Voli čitati Brankove priče, a najviše mu se dopada ''Bašta sljezove boje''.

David zajedno sa bratom svako jutro pješači do škole oko četiri i pol kilometra, a kada je dubok snijeg zna biti i šest kilometara pređenog puta u jednom smjeru. David kaže da se ne plaši ničega i da mu nije teško.

''Mama nas isprati jedan dio puta, sve ostalo prođemo brat i ja sami iz zaseoka Kozin. Ne plašimo se životinja i nije nam teško svaki dan preći 4,5 kilometra, a zimi po šest kilometara“, kaže hrabri David.

Čuvena ''magareća klupa'', na kojoj je bilo urezano ime Branka Ćopića, više ne postoji. Uništena je u minulom ratu, a postoji ideja da se napravi replika klupe, koja bi stajala u obnovljenoj školskoj knjižnici.

Premda malobrojno, cijelo selo pamti i uvijek se rado sjeća njihovog Branka. Oni stariji kažu da je Branko odrastao bez oca Vide, koji je umro od španjolske groznice. U Brankovom odgajanju i školovanju, njegovoj majci Sofiji, koju su svi zvali od milja Soja, pomagao je deda Rade. On je bio najupečatljivi lik u piščevom djetinjstvu.

O dedi Radetu, Branko jednom napisao: ''Moj deda Rade je bio neobičan čovjek. Njegov začarani svijet, sav satkan od bajki i maštarenja, mjesečine i prozračne svile, bio je svojevrsni svijet listopada, ali onog našeg, krajiškog, smirenog, zlatnog listopada u ranu jesen, o Miholjdanu, kada su u nam u kuću dolazili dragi gosti, kad je sve bilo puno priča i obilja, kad je i mačka bila sita i miroljubiva, a miš debeo i bezbrižan. Ti djedovi listopadski dani predstavljaju osnovnu riznicu svih mojih literarnih motiva. Odatle sam krenuo i počeo stvarati svijet po liku i podobiju ovog čestitog, duševnog i na svoj način pravednog čovjeka.“

Puno godina je prošlo od rođenja i smrti bosanskohercegovačkog književnika Branka Ćopića (1915. - 1984.), a njegove priče još itetkako žive u srcu mnogih ljubitelja njegove pisane riječi. Među najpoznatija djela ubrajaju se: "Ježeva kućica", "Orlovi rano lete", "Bašta sljezove boje", "Magareće godine" i mnoga druga.