"Glava puna pitanja" mostarskih autorica odgovara na svako pitanje vašeg školarca
"Glava puna pitanja", nije samo fraza koja opisuje ljude koji se suočavaju s nečim novim i nepoznatim, to je i zanimljiva slikovnica namijenjena školarcima. Slikovnica koja se bavi izazovima pri novim početcima s kojima se djeca suočavaju, naglašavajući važnost podrške i međuljudskih odnosa.
-webp.webp&w=1920&q=75)
Talentirane Mostarke
Autorice ove zanimljive slikovnice su dvije talentirane Mostarke koje su udružile snage, Ivana Granić Galić specijalistica kliničke psihologije i Tanja Marić, ilustratorica.
Ivana je svoju stručnost i osobna iskustva pretočila u tekst, dok je Tanja svojim kreativnim ilustracijama dala slikovnici posebnu živost, čineći je ne samo edukativnom, nego i vizualno privlačnom za najmlađe.
Ivana ističe da joj ova slikovnica nije prva. Naime, njezina prva slikovnica nastala je u trenutku kada je njezina curica u prvoj godini života dva puta bila hospitalizirana zbog upale pluća. Tada je Ivana odlučila napisati slikovnicu, koju su tada promovirali na otvorenju pedijatrije.
Iako je prvotno slikovnicu posvetila svojoj kćerki, njezin sin joj je dugo zamjerao što je nije napisala i za njega. Ove godine, kada je njen sin krenuo u prvi razred, Ivana je odlučila napisati slikovnicu koju su svi čekali, ali i koja nosi važnu poruku za djecu.
"Željela sam im pokazati da nove stvari itekako mogu biti izazovi, ali da se zapravo sve lakše i ljepše ako oko sebe imaš ljude koji ti mogu pružiti podršku. U doba kada naglasak stavljamo na samostalnost i uspjeh, važno je podsjetiti i roditelje i djecu da su odnosi s ljudima temeljna vrijednost", rekla je Galić za Bljesak.info.
Tanja: "Likovi u slikovnici su moja djeca"
Tanja Marić, ilustratorica slikovnice otkriva što ju je inspiriralo pri stvaranju likova i ilustracija koje prate priču. Njezina strast prema radu s djecom i osobna iskustva bila su ključna u oblikovanju likova koji su djeci bliski i prepoznatljivi.
"Inspirirala su me moja djeca i zapravo, tko dobro poznaje moju i Ivaninu djecu, može primijetiti sličnost s likovima. Jednom dječaku u knjizi sam stavila kovrčice kakve ima moj sin i njima samima sam rekla da su to zapravo oni u slikovnici. S obzirom na to da i inače puno čitamo, imati slikovnicu sa svojim likom za njih je bilo preuzbudljivo", kazala je Tanja.
Istaknula je kako slikovnicu nije radila samo da bi "odradila još jedan projekt" nego da bi svojoj djeci ostavila uspomenu za cijeli život.
"Fokusirala sam se na to da ilustracije budu jednostavne, ali i zabavne za djecu, da ih privuku i zadrže njihovu pažnju. Zato sam poseban naglasak stavila na facijalne ekspresije likova i vizualizaciju onih pojmova koji djeci djeluju apstraktno, kako bi im priča bila bliža i razumljivija. Tako ilustracije ne samo da prate tekst, nego ga i obogaćuju, dajući priliku da kroz slike još dublje urone u priču", otkrila je Tanja.
Pri ilustriranju Tanja se vodila time da svaki crtež bude jednostavan, smiješan pa čak i da banalizira strah kao nešto što i nije toliko strašno kada je na papiru.
Cilj joj je bio napraviti ilustracije koje će ublažiti temu, koje ih neće preplašiti nego ih potaknuti na razmišljanje i razgovor s roditeljima i pokazati im da nisu sami s tim pitanjima i osjećajima.
"Testirala sam na svojoj djeci, promatrala njihove reakcije, što im je bilo zabavno, gdje bi zastali i postavili pitanje. Njihov doživljaj ilustracija bili su mi najbolji pokazatelj jesam li uspjela ili ne", rekla je Marić za Bljesak.info.
Slikovnica za zajedničke obiteljske trenutke
Proces ilustriranja je trajao nekoliko tjedana, od prvih skica, istraživanja i traženja ideja, pa do konačnih ilustracija, prijeloma i pripreme za tisak. Kako ističu, kod ovakve vrste projekta nikad ne znaš koliko ti treba vremena jer ilustracije trebaju sazreti s pričom pa se dorađuju, prepravljaju i mijenjaju.
"Za mene je ovo bilo predivno iskustvo. Kao majci koja i inače čita djeci i kojoj slikovnice koriste u svakodnevici za povezivanje, razgovor, ali i rješavanje nekih usputnih problema kroz njihovo odrastanje posebno mi je značilo stvarati nešto što i moja djeca mogu držati u rukama i uživati u tome, ali što će i druge obitelji moći pretvoriti u svoje zajedničke trenutke", ispričala je Tanja.
Ivana: Zajednički trenutci bez ekrana imaju najveći utjecaj na djecu
Roditeljstvo je sigurno najljepša i najodgovornija čovjekova funkcija, ali kao takva često je izazovna.
Ivana Granić Galić vjeruje da su prve godine života ključne za razvoj svakog djeteta jer upravo tada oblikujemo temelje koji će trajati cijeli život.
Kao supruga i majka dvoje djece, Ivana duboko razumije kako male geste poput pogleda, zagrljaja ili zajedničkog trenutka bez ekrana mogu imati najveći utjecaj na djecu.
Kroz online savjetovanja, edukativne kampanje i grupe podrške, Ivana nudi konkretne alate za lakše suočavanje s izazovima roditeljstva. S kolegicom vodi Instagram profil "Laboratorij sreće", koji je postao izvor inspiracije i podrške za mnoge obitelji.
Ivana Granić Galić ističe da je njezina najveća motivacija vlastita djeca i iskustvo njihovog odgoja. Kroz vlastito roditeljstvo shvatila je da odgoj, iako može biti izazovan, ne mora nužno biti frustrirajući.
Priručnik za roditelje
Tako je, posebno kroz odgoj svog sina, Ivana došla na ideju za priručnik "Mali plašljivci postaju veliki superjunaci". Naime, njezin sin je u prvoj godini života bio visoko osjetljiv i senzoran, što je izazvalo mnoge roditeljske dileme i izazove, osobito kada je riječ o strahovima koji su pratili njegovo odrastanje.
Prisjećajući se vlastitih strahova iz djetinjstva, Ivana je shvatila koliko je važno pružiti djeci podršku u prevladavanju tih osjećaja.
"Priručnik je nastao iz potrebe da pomognem roditeljima da bolje razumiju strahove svojih mališana i da im pomognu da ih prevladaju. Posebno me veseli što su roditelji prepoznali vrijednost ovog priručnika i što je on već pomogao mnogim obiteljima. Strahovi su prirodan dio odrastanja, a cilj ovog priručnika je pomoći djeci da steknu hrabrost i samopouzdanje za suočavanje sa svakodnevnim izazovima", istaknula je Galić.
Ivana opisuje svoj pristup radu s obiteljima, koji započinje detaljnim intervjuom s roditeljima kako bi stekla cjelovitu sliku o obiteljskoj dinamici i čimbenicima koji utječu na dijete.
Provođenje procjena i testiranja djeteta omogućava joj da izradi plan tretmana koji je prilagođen potrebama svakog djeteta.
"Kada roditelji prepoznaju da im je pomoć potrebna i obrate se, to je često prvi korak prema pozitivnoj promjeni. Volim raditi s roditeljima koji su već posvećeni svojoj djeci, jer im mogu pomoći da provjere jesu li na dobrom putu. Ponekad je dovoljno samo nekoliko konkretnih smjernica da se stvari promijene nabolje, a takav rad mi je izuzetno ispunjavajući", ispričala je Ivana za Bljesak.info.
-webp.webp&w=1920&q=75)
Djeca vraćaju više nego što im damo
Najljepši trenuci za Ivanu su, kako kaže, spontani zagrljaji djece koje sretne u parku, bolnici ili kavi u gradu, a koji su bili njeni pacijenti. Istaknula je da djeca uvijek vraćaju puno više nego što im damo, i to je neprocjenjivo. A roditeljima upućuje jedan važan savjet.
"Dok su djeca mala, njihov svijet najviše oblikujete vi. To je vrijeme kada male geste čine najveće razlike – pogled, zagrljaj, zajednički trenutak bez ekrana. Kad krenu u školu, sve više se okreću vršnjacima i svojim interesima, pa ono što ste im ugradili u prve godine ostaje kao temelj za cijeli život. Svaka sekunda uložena u dijete tada se višestruko vraća", poručila je Ivana Granić Galić.
