Fra Mario Divković: Moderni čovjek je zapao u nesigurnost izvora smisla

Gvardijan Franjevačkog samostana 'Svetih apostola Petra i Pavla' Tuzla fra Mario Divković uputio je vjernicima božićnu čestitku, uz poruku da kršćani trebaju tijekom proslave Božića posebnu pozornost obratiti na siromašne. Pojasnio je da su evanđeoski opisi Isusova rođenja upravo smješteni u taj kontekst siromaštva, malenosti i jednostavnosti. U svojim govorima i nastupima Isus upravo njima daje prvo mjesto.

"Ne treba se zagušiti u svjetlima zapadnjačkih božića i ne upozoriti na rastuće siromaštvo na jugu naše planete, ali i na sve veće siromaštvo u našoj zemlji. Briga 'siromašnoga' Boga za siromašnoga čovjeka čini Božić stoga porukom za promjenu krivih struktura koje izrabljuju čovjeka. Neka Bog koji u Isusu daje čovjeku smisao života u patnjama i životnim mukama, koji se osiromašio da bi postao jednak nama svim ljudima dobre volje udijeli novu nadu, novu radost i solidarno zauzimanje za drugoga", poruka je fra Maria Divkovića.

Podsjeća da kršćansko i franjevačko iskustvo Božića ima nekoliko važnih općeljudskih poruka. Najprije, temeljni vjernički ili teološki podatak o Božiću glasi: Bog je pohodio čovjeka po čovjeku. U Isusu iz Nazareta, konkretnoj povjesnoj osobi, Bog se umiješao u ljudsku muku, radost i nadanje, umiješao se u njegovu povijest i njegov život.

"Neovisno o tome doživljava li pojedinac danas to Božje 'upletanje' osjećajno kroz pučke svečanosti ili razumski kroz uzvišene riječi kao što su utjelovljenje ili učovječenje ili naprosto čisto ljudski kroz šareno slavlje nevezano uz biblijsku priču o Isusu, on na tu činjenicu ne može ostati imun. Ne može jer je on biće koje u rascjepu suvremenoga potrošačkoga mentaliteta, zbog svoje konstitucije kao čovjek koji misli, traži oslonac i točku orjentacije. Božić ga se bezuvjetno tiče. Taj temeljni ljudski podatak o čovjeku izloženom vjetrometini povijesti, ekonomije, tehnologije, njegova znanja i umijeća, prvo je mjesto božićne poruke", naveo je fra Mario Divković.

Dodaje da je čovjek razapet između osjećaja vlastite moći i nemoći, između vlastite slobode i ujarmljenosti. Svjestan je, kaže, da sam sebe ne može zaštititi od vlastitog tehnološkog napretka i da je upravo zbog toga napretka ugrozio prirodu koja je temelj njegova života.

"U tom jednom takvom stanju straha i čežnje za promjenom čovjek postavlja radikalno i duboko pitanje smisla: Koliku šansu imam ja u tome svome proturječnome stanju? Moram li, ne kriveći za svoje stanje znanost, politiku ili krivo društveno uređenje, ostati u pukoj bespomoćnosti? Odgovor božićne poruke, utemeljene na onoj činjenici Božje umješanosti u čovjekovu muku, bio bi da i današnji čovjek treba pristup vjere da bi samoga sebe mogao razumjeti, odnosno da bi razumio i svoju slobodu i svoju ljudskost", poručio je.

Moderni čovjek koji se sam zapleo u vlastitu tehnologiju i vlastitu autonomiju zapao je, ističe, u nesigurnost svojih izvora smisla. On treba iskustvo vjere i kršćansko iskustvo Boga da bi mogao razumjeti vlastitu egzistenciju u svoj njezinoj ugroženosti i apsurdnosti. Druga božićna poruka, navodi fra Mario Divković, proizlazi iz činjenice Božje solidarnosti sa čovjekom. A solidarnost je prva i nasušna potreba našega društva i naših međuljudskih odnosa, osobno u BiH.

"Ako kršćani u Božiću prepoznaju Boga koji je solidaran s čovjekom, koji uzima na sebe teret bivanja čovjekom, onda je nužno da i oni budu graditelji solidarnih odnosa u društvu u kome žive. Iz življenja darovanoga smisla, te iz božićne obveze solidarnosti morali bi računati posebno s onima na rubu, sa siromašnima", poručio je gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli.