Evakuirana posljednja stanovnica iz snijegom blokiranog Lukomira

Iz snježnim nanosima blokiranog Lukomira  jučer je evakuirana  67-godišnja  Raza Masleša, koja je ostala jedina u selu iz kojeg su prethodnih dana svi stanovnici otišli.

Predsjednik Kluba ekstremnih sportova Bjelašnica, Ejub Fako, jučer je  obaviješten da je u Lukomiru ostala vremešna stanovnica, koja zbog zdravstvenih problema nije mogla pješice krenuti iz Lukomira, kad su u ranim jutarnjim satima  selo napustili sa stadima ovaca njen muž i sin,  te susjedi iz  još dva domaćinstva.

Na Bjelašnici je jučer bio jak vjetar koji je otpuhao snijeg sa strmina  i stvorio  velike nanose  na putu do Lukomira  zbog čega je bilo nemoguće i sa jakim terenskim  vozilo proći putem kroz klanac do Lukomira.

''Uspjeli smo sa džipom, na sva četiri točka su bili jaki lanci, probiti se vozeći  mimo puta, do Lukomira kako bi izbavili nanu Razu. Prevezli smo je, sa svim njenim "sitnicama", preslicama, vunom, stapom (drvena posuda za pravljenje masla) i ostalim zavežljajima do Tarčina, a kad je zaključavala kuću suze u očima su odale tugu zbog napuštanja ognjišta'', kaže Fako u razgovoru za Fenu.

Dodaje da je posljednja stanovnica  koja je napustila Lukomir katanac spremila u zavežljaj, na kako je rekla "sigurno", da bi na proljeće opet otključala svoju kuću. Pri tom je tiho rekla "Bog zna..."

U današnjem razgovoru za Fenu, Raza Maseleša blagosilja spasioce, riječima "Bog ima dao svako dobro, spasili su me, ne bih mogla pješice po jučerašnjem alametu sići ni do Umoljana".

Kaže da su jučer rano ujutro njeni ukućani pješice otišli jer su morali sići  kako bi stado od 70 ovaca prebacili u Tarčin gdje će provesti zimu. Još je bilo prohodno i planirali su su da  je naknadno autom iz Lukomira prevezu do Tarčina.

''Fala Bogu i ljudima koji su došli i prevezli me'', kaže na kraju razgovora Raza Maselaša.

Ovo je sedma  zima zaredom  tokom koje  22 kuće u Lukomiru, bjelašničkom selu na 1.495 metara nadmorske visine,  bivaju zaključane sve do kasnog proljeća.

Posljednje autentično bosansko selo s kamenim kućama pokrivenim strmim krovovima od šindre, koje su svjedoci davno minulih vremena, ostalo je prazno. Njegovi stanovnici su se raselili u  u Tarčin, Hadžiće, Vlakovo i druga naselja u okolini Sarajeva.