EU protiv slatkiša i grickalica

Grickalice, pekarski proizvodi, prženi krumpirići, slatkiši, margarin, umaci i sladoledi, mogli bi se uskoro naći na udaru nove EU regulative, kojom bi se udio transmasti u takvim proizvodima ograničio na jednak način u svim državama članicama EU. U novom izvješću Europske komisije predlaže se uvođenje obvezne redukcije transmasti u prehrambenim proizvodima na razini Europske unije, kako bi se spriječila prekomjerna konzumacija masnoća odgovornih za visoki kolesterol i srčane bolesti, piše Hina.

Opasne po zdravlje

Transmasne kiseline, koje nastaju postupkom hidrogenizacije biljnih ulja, podižu razinu »lošeg« LDL kolesterola u krvi i snižavaju razinu 'dobrog' HDL kolesterola, čime povećavaju rizik od bolesti srca i krvožilnog sustava, vodećeg uzroka smrti Europljana. Transmasne kiseline smatraju se opasnijim po zdravlje od zasićenih masnih kiselina u mesu, jajima i mliječnim proizvodima. Sadrže ih sve namirnice s hidrogeniziranom ili djelomično hidrogeniziranom masti, a trebalo bi izbjegavati proizvode koji prema deklaraciji sadrže više od dva posto transmasnih kiselina.

Jedna je britanska studija, na koju se EK poziva u izvješću, procijenila da bi redukcija dnevnog unosa transmasti za 0,5 do 0,8 posto samo u Velikoj Britaniji spasila između 3.500 i 4.700 života. U SAD-u, koji je odlučio do 2018. godine potpuno ukloniti transmasti iz hrane, smatra se da se smanjenjem unosa ovih kiselina za 0,64 posto može izbjeći do pet posto srčanih bolesti i isto toliko smrti godišnje, javlja Hina.

Četiri opcije

Nažalost, samo trideset posto stanovnika Europe čulo je za transmasne kiseline i smatra ih štetnim za zdravlje, navodi se u izvješću EK.

Predlažu se četiri moguće opcije reguliranja udjela transmasti u prehrambenim proizvodima na tržištu EU: obvezno označavanje udjela transmasnih kiselina na deklaraciji, jedinstveno zakonsko rješenje harmonizirano među državama članicama, dobrovoljni sporazumi o ograničavanju industrijskih transmasti u prehrambenim proizvodima u EU, te razvoj EU smjernica o limitima transmasti u hrani u nacionalnim zakonodavstvima.

Prednost se daje drugoj opciji, koja bi, smatraju u EK, osigurala najznačajniju redukciju unosa industrijskih transmasti, a prehrambene proizvode s visokim udjelom transmasnih kiselina, neovisno o tome nalaze li se na policama trgovina ili u restoranima, potpuno isključila s tržišta. Mjere zabrane odnosile bi se samo na industrijske transmasti, a ne i na transmasti životinjskog porijekla, koje se uz umjerenu konzumaciju smatraju nutritivno vrijednima. U kombinaciji s primjerenim prehrambenim navikama, ovakvim bi se pristupom, smatraju u Europskoj komisiji, mogao postići sličan efekt kao u Danskoj, gdje je ubrzo nakon zabrane transmasti u hrani njihov unos u populaciji smanjen na 0,01 do 0,03 grama industrijskih transmasnih kiselina dnevno. Danci procjenujuju da su tom mjerom uvedenom 2004. godine spasili oko 700 života godišnje.

Mladi unose više transmasnih kiselina

Sredinom 90-tih prosječni se unos transmasnih kiselina u državama EU kretao od 0,5 do 2,1 posto dnevnog unosa energije kod muškaraca i od 0,8 do 1,8 posto kod žena. Kasnija izvješća govore da se u nizu država unos transmasti smanjuje, te je uglavnom ispod preporučene maksimalne količine od jedan posto dnevnog unosa energije.