Don Mladen: Nažalost, čovjek je po prirodi takav da uvijek gleda samo na sebe i svoje osobne želje

Zašto moliti, kako moliti, za koga moliti, te što je zapravo molitva i koje je njezino značenje, mladi su imali priliku saznati večeras na još jednom predavanju studentskog duhovnika don Mladena Šutala, inače povjerenika za mlade mostarskih biskupija i župnika u župi sv. Ivana u Mostaru.

Naime, u amfiteatru Građevinskog fakulteta u utorak navečer (17. prosinca 2013.), održano je još jedno u nizu predavanje, duhovnika don Mladena, a ovaj put tema je bila 'MOLITVA – pouzdano zarađivanje milosti ili uzaludno trošenje riječi', što je po don Mladenovim riječima neiscrpna tema. A ovo duhovno predavanje glazbeno su popratili i mladi župe sv. Ivana.

''Ovo neiscrpna tema i materija koja traži puno više vremena nego što dozvoljava ovo predavanje'', naglasio je don Mladen.

''Je li molitva nizanje pobožnih izreka? Može li molitva uopće biti dužnost ili je to naša duhovna potreba, hrana duše? Bez vjere nema molitve, a ni molitve bez vjere. Zato nije bitno koliko nego kako moliti. Za sve velike stvari u životu je važno pronaći vrijeme. Kad ga imamo napretek za uzaludne stvari, zašto ne i za dušu i duhovne vrijednosti'', poričo je don Mladen,

On je poručio mladima kako molitvom ljudi ne mogu utjecati na Boga (jer On je svet i bez molitve), nego oni koji mole utječu na sebe i molitva ih duhovno oblikuje.

Predavač je naglasio primjer suvremenog duhovnog pisca R. Cantalamessa-e koji potiče da se u molitvi izbjegavaju tri robovanja: ropstvo molitvenim obrascima, ropstvo mjestima i ropstvo vremenu, te ih na svoj način i živo protumačio. Jedino je čovjek živo biće koje može darom govora izreći ono što osjeća pred Bogom.

''Nažalost, čovjek po prirodi je takav da uvijek gleda samo na sebe i svoje osobne želje i potrebe, a Isus Krist u molitvi Očenaša nas uči kako molitva treba biti nesebična: Oče naš, kruh naš, otpusti nama, ne uvedi nas. Sve množina! Prednost molitve jest u tome što možemo svuda moliti, ali ne idemo svugdje moliti. Svako mjesto pripada Bogu, a najintimnije mjesto je Crkva i obitelj. O molitvi ne treba puno pričati, treba jednostavno moliti. I to: pobožno, pouzdano, postojano, ponizno i predano! Izvlačimo se najčešće na nedostatak vremena za molitvu, rastresenost, pospanost (klekni pa nećeš zaspati! - predavač), a pitanje ostaje samo za ono što se voli – nađe se vremena'', rekao je u svom predavanju don Mladen, koji ističe da se moliti može za sve i svakoga, za dobro duše i tijela.

Na samom kraju je iznio i razmišljanje o molitvi Očenaša, ljudskoj brzini i Božjoj upletenosti u ono za što Ga se moli, te je pozvao sve da Bog oprosti grijehe što se ljudi nedovoljno mole.