Depresija ubija bh. građane

Kontinuirani stres, ekonomska i socijalna nesigurnost te generalno nezadovoljstvo životnim okolnostima uzrok su porasta oboljelih od depresije u Bosni i Hercegovini.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), depresija bi do 2020. godine mogla postati druga na listi vodećih bolesti, a antidepresivi su već sada među traženijim lijekovima u BiH gdje je samo protekle godine prodato više od milijun pakovanja, javlja agencija Anadolija.

Više od četiri posto svjetskog stanovništva živi s depresijom, a ukupan broj osoba koje boluju od ovog čestog poremećaja u posljednjih je deset godina porastao za 18 posto, što u brojkama iznosi oko 322 milijuna, priopćila je Svjetska zdravstvena organizacija.

WHO navodi da globalni ekonomski gubici premašuju milijardu američkih dolara godišnje, zbog izgubljene radne produktivnosti i odsustvovanja radnika s posla, uzrokovanih neliječenjem ovog poremećaja. Upozoravaju da ovi troškovi značajno nadilaze izravne troškove liječenja bolesti - troškove hospitalizacije i medikacije lijekovima.

Poremećaji mentalnog zdravlja, zbog porasta sudjelovanja u ukupnom obolijevanju i najčešće kroničnog toka, kao i početka već u adolescenciji i mlađoj odrasloj dobi, predstavljaju jedan od prioritetnih javnozdravstvenih problema za sve zemlje svijeta, pa tako i BiH, navode iz Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH.

U Bosni i Hercegovini je teško doći do preciznih podataka o broju osoba koji pate od depresije jer se, tvrde stručnjaci, ne radi prijava depresije kao poremećaja, ali su podaci o prodaji lijekova pokazali da je upotreba antidepresiva među bh. stanovništvom u porastu, ali je i dalje ispod europskog prosjeka.

Potrošnja antidepresiva ispod europskog prosjeka

U BiH se za liječenje depresije koristi nekoliko lijekova iz skupine antidepresiva. Najčešće se koriste antidepresivi iz podskupine takozvanih inhibitora ponovne pohrane serotonina, neurotransmiterske kemikalije koja kada je u ravnoteži daje osjećaj zadovoljstva i mentalne opuštenosti.

Nekada se koriste i drugi medikamenti iz grupe sedativa (lijekovi za smirenje), hipnotika (lijekovi za spavanje), a u malim dozama koriste se i antipsihotici. To su moderni lijekovi, koji se koriste i u svim razvijenim zemljama svijeta, ističe Edhem Rustempašić, korporativni marketing menadžer farmaceutske kompanije Bosnalijek.

Prema podacima kojima raspolaže, ukupna potrošnja lijekova iz skupine antidepresiva u BiH tijekom posljednje tri godine je u porastu. Tako je 2014. godine prodato 887.573 pakovanja antidepresiva, u 2015. godini 955.762 i 1.030.898 pakovanja u 2016.

Posljednji podaci Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH za 2015. godinu pokazuju da je na takve lijekove potrošeno 9.071.167,45 KM.

Ovi podaci se ne mogu uzeti kao relevantan podatak o broju oboljelih od depresije u BiH, budući da se antidepresivi, pored primjene u liječenju depresije, koriste i u liječenju niza drugih psihijatrijskih poremećaja i bolesti koji mogu, ali ne moraju biti udruženi s depresijom.

Rustempašić navodi da je po dostupnim podacima primjetno da terapijska primjena, odnosno potrošnja antidepresiva u BiH ipak zaostaje za velikom većinom europskih zemalja, kao i da se po tom pitanju nalazi ispod europskog prosjeka.

Uz prikladan tretman do uspješnog liječenja

Elvira Ališahović-Gelo, specijalista neuropsihijatrije, navodi da je posljednjih godina primjetna tendencija rasta broja pacijenata koji pate od depresije i da je samo u Centru za mentalno zdravlje u RJ Dom zdravlja Ilidža oko 500 oboljelih. Objašnjava da depresija spada u grupu poremećaja emocija, odnosno u grupu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja koji se kod nekih ljudi razvija postepeno, ali da uz prikladan tretman oko 80 posto depresivnih pacijenata može biti uspješno liječeno.

"Depresija se može stupnjevati od blage, srednje, teške do teške sa psihotičnim simptomima. Ljudi koji imaju blaži oblik depresije mogu se sami izliječiti, organizam se sam izliječi i nemaju potrebe za javljanjem ljekaru. Ljudi kod kojih problem traje malo duže i imaju intenzivnije simptome se obično javljaju porodičnom ljekaru koji uključi sedativ ili nešto drugo, ili da uputnicu psihijatru i pacijenti dolaze nama", istaknula je Ališahović-Gelo.

Tvrdi da su lijekovi nove generacije poprilično uspješni i iz njenog iskustva s pacijentima, do 80 posto ljudi pokazuje pozitivan odgovor već na prvi antidepresiv.

Stres glavni okidač depresije

Liječenje depresije traje oko šest mjeseci, a mali je postotak pacijenata koji se nakon terapije ponovo vrate takvom stanju. Ališahović-Gelo ističe da kod njih postoji obiteljska sklonost depresivnom poremećaju, odnosno depresivnom stilu ponašanja koji se prenosi preko užih članova obitelji.

Ističe da postoje brojni okidači koji mogu potaknuti pojavu depresije, počevši od stresa, loše egzistencijalne situacije, nezadovoljstva trenutnim životnim okolnostima.

"Od ljudi se traži jako puno. Nemaju više kapaciteta, javlja se sindrom kroničnog umora koji vremenom, ako se ne tretira, može dovesti do depresije", kazala je.

Važnost fizičke aktivnosti

Primjećuje da se depresija češće javlja među ženskom populacijom, ali i da je zabilježen trend porasta pojave tog poremećaja kod djece i adolescenata.Također je primjetno da je kod radno aktivnog stanovništva više depresivnih osoba nego kod nezaposlenih.

Govoreći o kliničkoj slici depresije i o simptomima takvog poremećaja, Ališahović-Gelo objašnjava da su oni različiti i da se najčešće manifestiraju kroz nesanicu, smanjen apetit, bezvoljnost, zatim kronični osjećaj umora, gubitak energije, nedostatak osjećaja zadovoljstva, gubitak koncentracije, planirane obaveze se odlažu, ljudi imaju atake plača i na osjećaj radosti i na osjećaj tuge i mnoge druge oblike ponašanja.

Tvrdi da od straha zbog stigmatizacije ljudi izbjegavaju odlazak na liječenje, uvjereni da će sami premašiti problem.

"Ponašanje depresivnih ljudi odstupa od uobičajenog i od normalnog, ali izgleda da vremenom ljudi taj obrazac ponašanja prihvaćaju kao normalan", ističe sarajevska neuropsihijatrica.

Savjetuje da osobi koja ima smetnje kao što je depresivni poremećaj nikada ne treba govoriti da se "trzne" jer "ona to može" i ističe da je to najveća greška koju okolina čini. Prema njenim riječima, potrebno im je reći da je to problem koji se može svakome desiti i da se može relativno dobro tretirati, a potom ih savjetovati da se obrate stručnjacima i da u tom periodu ne donose nikakve važnije odluke u životu. Kao najbolju preventivu savjetuje uredan i fizički aktivan život.

"Idemo negdje odmarati se, raditi meditaciju, jogu, napraviti svoju mikroklimu, sredinu koja će nam biti dobra ako ne već ne možemo popraviti društvo, upražnjavati zdrave stilove života. Lijekovi su trećina tretmana, koliko su lijekovi važni toliko je važna i fizička aktivnost", savjetuje Ališahović-Gelo.

Depresija kod djece i mladih

Da je depresija prvenstveno medicinski problem, odnosno problem zdravstva generalno, smatra i psiholog Remzija Šetić, ali napominje da je to ujedno i društveni problem koji izaziva niz posljedica po funkcioniranje pojedinca, a samim tim i po društvenu zajednicu i da sve češće pogađa djecu i mlade.

Navodi da se manifestacija depresije kod djece i adolescenata u odnosu na odrasle bitno razlikuje. Kod odraslih u depresivnoj slici se javlja značajno sniženo raspoloženje, dok se kod djece više izražava u burnim i impulzivnim reakcijama, ljutitom ponašanju i slično.

"Još jedna važna karakteristika je da se te reakcije kod djece najčešće javljaju tri do četiri puta sedmično u različitim društvenim kontekstima. Djeca i adolescenti mogu naizgled dobro funkcionirati, međutim smanjena funkcionalnost i problemi se uočavaju najčešće u odnosima s vršnjacima gdje je prisutno češće povlačenje, promjena obrasca spavanja – manje spavaju ili značajno duže spavaju nego ranije i primijete se problemi u izvršavanju školskih obaveza i postizanju nekih školskih uspjeha koji su ranije postojali", objašnjava Šetić.

Reagirati na svaku promjenu ponašanja

Šetić savjetuje roditeljima da trebaju reagirati na svaku promjenu ponašanja koja neuobičajeno dugo traje za njihovo dijete. U tom kontekstu tvrdi da je glavni preduvjet dobrog rješavanja poteškoća obitelji, odnosno podrška koju će okolina pružiti djetetu ili adolescentu.

Tvrdi da za nastanak bilo kojeg psihičkog poremećaja postoji niz preduvjeta koji se trebaju poklopiti, od genetskih faktora, same osobe i osobnosti osobe kojoj se to dešava, do okoline. Zato se, napominje, depresija ne može jednoznačno promatrati kao bolest modernog doba ili genetsko naslijeđe.

"Jako je bitno da se što ranije krene u bilo kakav tretman. Te pojave ne trebamo smatrati spontano prolaznim - što je često u našem društvu - zanemarivati ili nazivati nekim terminima koji su ukorijenjeni u našem društvu. Pa ćete za dijete koje je impulzivno i koje ima burne reakcije dobiti niz naziva koji najčešće opisuju jedno neadekvatno ponašanje, dok se nitko neće pozabaviti uzrocima takvog ponašanja a to, između ostalog, može biti i depresija", istaknuo je Šetić.

Podvukao je da je depresija posljedica jednog kontinuiranog stresa koji doživljavaju svi - kako odrasli tako i djeca.

"Djeca doživljavaju stres u školskom uspjehu ili neuspjehu, doživljavaju stres u različitim oblicima vanškolske aktivnosti, u odnosima s vršnjacima, u ispunjavanju očekivanja roditelja, u uklapanju u vršnjačke grupe i nizu drugih stvari. Sve to mogu biti stresne situacije, a da ne govorimo o posljedicama vršnjačkog nasilja koje je izuzetno prisutno i kod nas kao i u drugim društvima, a gdje smo posljednjih godina imali tragičnih posljedica", zaključio je Šetić.