Daria Delić - kada ima volje, prepreka nema

Svi smo mi različiti ali jednako vrijedni, a upornost i volja su jedini koji rezultiraju uspjehom. To dokazuje i 25-ogodišnja Daria Delić iz Mostara, članica Udruge down sindrom Mostar i Koalicije ''Zajedno smo jači'', koja svojim radom i djelovanjem čini puno za inkluziju osoba s invaliditetom u društvo.

Inkluzivna radionica

Daria je tako prošli mjesec vodila likovnu inkluzivnu radionicu, što je bilo prvi put da u BiH osoba s Down sindromom vodi jedan takav događaj, što je velik korak u integraciji osoba s invaliditetom u društvo.

''Super je bilo voditi radionicu. Bila sam voditelj likovne radionice koju smo radili na temu Stari most-stećak. Bilo je super raditi s djecom i družiti se. Nadam se da će ih biti još'', rekla je Daria za Bljesak.info.

Akademski kipar Dalibor Nikolić bio je Darijin asistent, odnosno pomoćnik na radionici.

''Zadovoljna sam s Daliborom'', kaže nam nasmijana Daria, govoreći da su radili kolaž tehniku, te su djeca svladala sve što im je objašnjavala.

Ljubav prema umjetnosti

Velika aktivnost u udruzi i ljubav prema umjetnosti Dariju su doveli do voditeljice radionice, a rado se bavi i fotografijom.

''Sama sam sve učila i fotografiram sve'', kaže Daria, čija je fotografija 'Zraka sunca' sudjelovala i u izboru za najbolju fotografiju na natječaju 'Sunčana strana Federacije'.

''Trenutno sudjelujem na radionicama naše Udruge. Kreativno pravimo prigodne poklone čestitke, pozivnice, slikovnice, figurice… S likovnom radionicom koju vodi akademski kipar Dalibor Nikolić imali smo izložbe, oslikavali slikovnicu Kresivo te pravili jaslice, koje su bile izložene na Rondou u Mostaru'', ispričala nam je Delić pojašnjavajući što je sve radila zajedno sa svojom udrugom, a posebno nam je prepričavala događaje oko izrade velikih gradskih jaslica.

''Super mi je s prijateljima i drago mi je da mi kao djeca s Down sindromom sudjelujemo, jer mi sve napravimo kao i druga djeca. Naše jaslice je posvetio i biskup Palić i zahvaljujem mu se na tome'', poručuje Daria, koja osim na radionicama s u Udruzi sudjeluje često kao i govornica na skupovima o inkluziji, a i sudionica brojnih kampanja.

Daria je i velika zaljubljenica u glazbu.

''Idem na svaki koncert Simfonijskog orkestra, a volim i svirati gitaru, ne sviram po notama nego kako čujem'', kaže Daria no dodaje da bi voljela naučiti svirati i po notama te se nada da će pronaći nekoga tko će je moći podučiti.

U međuvremenu ljubav prema glazbi upotpunjava plesom, koji joj kaže ide jako dobro.

''Plešem već dvije godine u plesnom studiju Koroleva. Zahvaljujem se Petri Kožulj našoj trenerici jer je zadovoljna s nama. Nismo nažalost imali natjecanja zbog korona virusa, ali nadam se da ćemo imati. Prezadovoljna sam plesom'', kaže Daria.

Da je cijeli život aktivna, potvrđuju i njeni roditelji, koji kažu da je uz braću koji su se bavili rukometom vježbala od malena, a posebno joj je bilo drago igrati stolni tenis i pratiti odbojku.

''Imam dva starija brata od kojih sam puno naučila i koji su mi bili podrška. Stalno sam vježbala s njima. Išla sam i na sve njihove utakmice i navijala'', rekla je Daria kojoj je obitelj najveća podrška.

Roditelji obitelji Delić objašnjavaju da su Dariji braća jako pomogla, posebice joj je pomoglo vježbanje s njima, jer joj je to poboljšalo razvoj motorike, što se kasnije kroz odrastanje i primijetilo.

Daria, kažu, samostalno funkcionira uspješno ispunjava brojne obveze, koje je raduju, a trenutno je i zaposlena te radi u jednoj trgovini kao pomoćni radnik.

''Zadovoljna sam poslom, kolege su me super prihvatile'', rekla je. No ovo nije prvo Darijino zaposlenje, ona je prije nešto više od četiri godine bila je druga osoba s Down sindromom koja je zaposlena u BiH, radila je u Studentskom centru u Mostaru gdje je stažirala godinu dana.

''To su mi bili nezaboravni dani s prijateljima i prijateljicama koji su me prihvatili i voljeli'', kaže Daria.

Školovanje bez asistenata

Inače, Daria je predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje završila po redovitom nastavnom planu i programu, te je uspješno pratila svoje kolege iz klupa u svladavanju znanja.

''U osnovnoj školi imala sam prilagođen plan i program samo za hrvatski jezik i matematiku, ostale predmete sam učila po redovnom nastavnom planu i programu. Kad su bili u pitanju teži predmeti morala sam znati sažetak, ali uglavnom sam učila što i druga djeca'', govori.

Završila je Srednju turističko-ugostiteljsku školu i stekla zvanje pomoćni kuhar-slastičar, a to je nažalost bila jedina škola koju je mogla upisati po prilagođenom nastavnom planu i programu. A situacija se s izborom zvanja za osobe s invaliditetom nije promijenila ni danas.

''U Srednjoj školi sam išla u posebno odjeljenje za učenike s invaliditetom pa sam tako prešla s inkluzivnog u specijalno obrazovanje, iako mislim da sam mogla ići u redovno odjeljenje. Svi profesori su bili divni i trudili su se da nam prenesu gradivo'', kaže nam ova vrijedna mlada djevojka o svom obrazovanju, koje je dodaje završila uz pomoć i punu podršku roditelja, braće te nastavnika i profesora.

''Kroz školovanje sam stekla puno prijatelja s kojima je i danas u kontaktu zato treba biti puno više škola i zanimanja koje će biti prilagođene osobama s invaliditetom'', kaže Daria, no ograničenje, nezainteresiranost društva i institucija nisu spriječili Dariju i njene roditelje da budu uporni.

Svaki trud rezultira s uspjehom, a Darijini roditelji smatraju da je stvar perspektive.

''Ako želite da se dijete uključi, onda prepreka nema'', komentirali su Darijini roditelji, koji su pojasnili koliko je važno da roditelji budu podrška svom djetetu i potiču ga, jer jedino tako će i sami htjeti biti uključeni u sve aspekte života.

''Jako je važna inkluzija u obrazovanju, zapošljavanju i životu osoba s invaliditetom. Zato pozivam sve političare i one koji donose odluke u naše ime da što prije počnu ozbiljno sprovoditi Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, jer su se na to i obvezali'', kaže Daria, koja je i sama napravila velike korake, raširila puteve te postavila primjer drugim osobama s invaliditetom.