Močvare Hutovo blato, Bardača i Livanjsko polje ubrzano propadaju

Svjetski dan močvarnih staništa obilježava se 2. veljače jer je na taj dan 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru potpisana Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti, naročito kao staništa ptica močvarica. 

Konvencija obvezuje zemlje potpisnice na očuvanje močvara na vlastitom teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom korištenju močvarnih staništa.  

Pročitajte još

Hutovo blato: Nismo svjesni kakvu vrijednost imamo

Do sada joj je pristupilo 170 država, koje su čak 2341 područje proglasile vlažnim područjima od međunarodnog značaja. 

'Ramsarsko područje' je močvarno stanište, osobito važno kao stanište ptica, bez kojeg zaštita prirode na globalnoj razini ne bi bila moguća. 

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF (World Wide Fund for Nature) tim povodom ukazuje na važnost očuvanja vlažnih staništa i upozorava da gubitak i degradacija močvara, rijeka i jezera doprinosi problemu globalnog zagrijavanja. 

Sagorijevanje lignita i isušivanje tresetišta čini čak desetinu godišnjih emisija stakleničkih plinova iz fosilnih goriva, a uništavanje močvarnih područja doprinosi gotovo četvrtini globalnog ispuštanja metana. 

Situacija s kojom se danas suočavamo više je nego alarmantna, upozoravaju iz WWF-a. Vlažna staništa predstavljaju jedan od najproduktivnijih ekoloških sustava jer pohranjuju dvostruko više ugljika nego sve svjetske šume zajedno. 

Iako pokrivaju samo tri posto kopnene površine nestaju čak tri puta brže od kišnih šuma. Tijekom velikih padalina vlažna staništa služe kao retencije, u njima se zadržava višak vode što sprječava prirodne i ekonomske katastrofe, dok njihova vegetacija doprinosi boljoj kvaliteti vode i djeluje kao filtar koji umanjuje utjecaj različitih izvora onečišćenja. 

Posebno značajan tip prirodnih vlažnih staništa su tresetišta. Ona na globalnoj razini akumuliraju ogromne količine ugljika odnosno posjeduju izuzetan potencijal za ublažavanje suvremenih utjecaja klimatskih promjena, istakli su iz WWF-a. 

U Bosni i Hercegovini tresetišta su uglavnom vezana za određene zone po dnu krških polja među kojima su najpoznatija Livanjsko (sjeverozapadni dio), Hutovo blato, Glamočko, Kupreško i druga polja u kršu. Također, poznati su lokaliteti u zoni močvare Bardača i drugim sličnim područjima uz rijeku Savu.