Čuva tradiciju starih: Priča o Mati i njegovim guslama

Uz gusle su opjevani svi junački podvizi kroz našu višestoljetnu prošlost, društveni i politički događaji, radost i prkos, tuga i otpor tuđini.

Gusle su jedini instrument na kojem je pisana cijela povijest naroda; tuga i radost ljudi, njegovih divova, heroja i heroina, piše Večernji list BiH.

Nekadašnja su “sila” bila nezamisliva bez gusala i junačkih pjesama. Pjevanje uz gusle izgleda priprosto i jednostavno, ali je u selu bilo jako malo vrsnih guslara i sve bi ih se gotovo moglo prebrojiti na prste jedne ruke, a guslari su imali izniman ugled u selu.

Guslari su nekad bili jedini kroničari nepisane povijesti svoga naroda i njegovih davnih zgoda i nezgoda. Danas se gusle mogu čuti tek u rijetkim prigodama.

Iseljenici ih čuvaju

No, i danas ima ljudi koji čuvaju tradiciju svojih starih. Jedan od takvih osoba, kojih se na ovim prostorima mogu prebrojiti na prste jedne ruke, jest 73-godišnji Mate Anić iz širokobriješkog sela Jara.

Mate, ali i cijela njegova obitelj, trude se od zaborava sačuvati narodne običaje. Gudi Mate, ali i dipli i svira dvojnice, frulu, usnu harmoniku te udara na lirici i tko zna što sve Mate svira. K tomu Mate još i svojim rukama izrađuje instrumente.

Zahvaljujući Mati, gusle, diple i svirale još se mogu čuti u Matinu selu Jarama, ali i diljem svijeta gdje ih iseljenici, jer ih podsjećaju na rodni kraj, kao najveću dragocjenost čuvaju u svojim domovima.

''Prva svirka koju sam čuo u životu bila je cviljenje gusala. Tu ljubav mi je usadio moj pokojni djed i danas čuvam gusle na kojima je gudao. Od tada gusle su moja svakodnevica. Ili pjevam uz gusle, ili pišem pjesme za gusle, ili ih gradim'', objašnjava Mate.

U obiteljskoj kući prizemlje je rezervirano za Matine gusle, i ne samo za njih. Osim tridesetak gusala koje spremne čekaju svoje vlasnike, pred kućom je još dvadesetak drvenih gromada koje će pod vještom Matinom rukom jednoga dana proizvoditi čarobne zvuke.

Matina radionica

Dok se na nekim komadima drva tek naziru konture budućeg instrumenta, jedne su već u završnoj fazi izrade. U pretrpanoj Matinoj radionici već nekoliko desetljeća nastaju najljepši modeli gusala.

Dosta strpljenja, rada i preciznosti potrebno je za izradu, a Matine vješte ruke dosad su izradile oko 500 gusala. - Izrada gusala težak je i složen posao koji zahtijeva mnogo drvodjeljskog i rezbarskog umijeća, ali i kreativnosti. Osnovni materijal dobro je osušeno javorovo drvo, malo uštavljene mlade jareće kože, a najbolja je pseća koža.

Umjesto konjskih dlaka, sada se sve više za strune na instrumentu i na gudalu koriste tanke najlonske niti. Tu je i “penjec” i gudalo, dijelovi bez kojih gusle ne bi davale zvuka.

Ni svako drvo od javora nije dobro, što je trupac s više razine, daje bolji zvuk. Svaki primjerak posebna je priča i izrađen je s puno ljubavi jer treba strpljivo obraditi trupac da bi se izradile gusle.

Čovjek koji izrađuje gusle tome poslu mora biti u potpunosti posvećen i pri tome imati veliku koncentraciju kako bi ispoštovao način izrade. Za svaki primjerak treba i dosta pozornosti, energije, a najviše ljubavi. Točnije, za njihovu izradu treba imati dušu - kaže Mate. Svaka šara, svaki lik na guslama, kako reče, rezbare se ručno pa je pogrešku teško ispraviti. Ali Mati je ovaj posao postao već rutina. Pokušavao je Mate i strojevima, ali to nije to!

''Nije izrada gusala samo izdubiti drvo, izrezbariti ga i ukrasiti, već, prije svega, podešavanje zvuka. Kada dobar guslar instrument uzme u ruke, da se ne zastidiš. Treba, dakle, imati i sluha. Da bi se dobio dobar zvuk kalica, odnosno trupa gusala, treba se dobro iskopati, odabrati i nategnuti koža, ali i pravilno zategnuti strune'', priča Mate i opet napominje da se gusle rade ručno, bez strojeva.

''Malo ljudi zna da postoji manje i više akustično drveće. Gusle se najčešće izrađuju od javora, potom od bijelog bora, kruške, oraha, jasike i trepetljike. Od sječe drveta do završetka izrade protekne dosta vremena, a pritom je najvažnije sačuvati drvo od pucanja. Dogodi se da radiš danima i jedan pogrešan korak i drvo pukne. Te gusle više nisu za uporabu, mogu poslužiti samo kao ukras'', kaže Mate.

Ljubav prema starini

Matina ljubav prema starinama nije se zaustavila samo na guslama. U njegovoj radionici mogu se naći i diple, dvojnice, lirice i drugi instrumenti koji se izrađuju od drva.

Ni to Mati nije bilo dovoljno, tu su i drveni tronošci, “šćemlije” (male drvene klupice), drveni križevi, drvene žlice, očenaši... koji su proizvod Matinih ruku i mašte. Pravio je i druge drvene alatke koje su već davno izašle iz upotrebe. Pravio je sve što se može napraviti od drva, materijala koji ovom umjetniku leži na srcu, a ide mu i od ruke. Kako reče, drvo ima posebnu toplinu i njime treba raditi s oprezom i ljubavlju. Osim bezbroj drvenarija, Matina radionica puna je namještaja i pomagala koje su koristili Matini preci. Kako sam kaže, svaka stvar ima svoju priču, koja je ujedno vezana za njegove susjede i ukućane.

''Izdao sam do sada 11 svojih nosača zvuka, a koliko sam pjesama napisao, to nitko ne zna, vjerojatno na stotine. Dođe to samo od sebe. Nekada uzmem gusle i počnem iz glave pjevati uz njih. Ima tu i pjesama koje slave naše povijesne junake, kao primjerice Andricu Šimića, Mijata Tomića i druge, ali i junake naše novije povijesti, kao što su Franjo Tuđman, Gojko Šušak i drugi. Opjevani su i mnogi događaji, a ima tu i šaljivih pjesama'', kaže Mate, jedan od poznatijih guslara u Hercegovini, koji je zahvaljujući svom umijeću na ovom instrumentu i britkom glasu obišao cijelu zemlju, a čest gost je i u Hrvatskoj.

Gusle su postale nerazdvojni dio Matina života, točnije cijele Matine obitelji, a zavolio ih je još kao dijete. Ne zna, naglašava, koliko mu vremena treba za izradu jednog instrumenta jer poslu pristupa krajnje ozbiljno. Dok se radi, treba razgovarati s drvom jer ono, kaže Mate, ima dušu.

Svoje znanje i ljubav prema tradicionalnim instrumentima, ali i prema drvu, prenio je i na djecu i unuke. Matin dom riznica je tradicije. Tu se može osjetiti pravi duh običaja zapadne Hercegovine. Sa suprugom Nadom sakupio je i od zaborava sačuvao brojne predmete i narodne nošnje. Kaže da mu je u tome pomoć supruge od presudne važnosti.

''Moram reći pravu istinu: da mi nije nje, ne bih radio ovo što radim niti bih imao ovo što imam'', kaže Mate.

Razlikuju se od prijašnjih

Koliko je dosad izradio gusala, ni sam ne zna, no siguran je da ih je više uradio nego što godina ima dana. Prema nekim procjenama, između 400 i 500.

Mate se nada da će iz njegove radionice svjetlo ugledati i tisućite gusle. Ono što Mate ne stigne, uradit će njegovi nasljednici, vjeruje. Jedno je sigurno, Matine gusle danas krase mnoge stanove u BiH, ali su mnoge otišle i diljem Europe, a neke krase zidove u Americi, Kanadi, Australiji...

Kako tvrdi, današnje gusle umnogome se razlikuju od onih od starih.

Nakon završenih radova oko rezonatora i struna, rezbarenje s uglavnom nacionalnim motivima iziskuje mnogo rada i strpljenja. Dok su nekada to bila obilježja orlova, konja..., danas na njima dominiraju nacionalni simboli.

''Valjda je na ovim prostorima došlo takvo vrijeme. Gusle su stari glazbeni instrument koji se danas pojavljuje samo u rijetkim i svečanim prigodama.

Stoljećima su gusle čuvale naš nacionalni identitet. Današnja mladež ne pokazuje veliko zanimanje za glazbu svojih pradjedova, naprotiv, ignorira taj način deseteračkoga pjevanja'', piše Večernjak, no, zahvaljujući Mati i njemu sličnima, Hercegovina će sačuvati svoju tradiciju.