Čovječja ruka primitivnija od čimpanzine?

Stisnute šake za obranu, pokretan, rotirajući palac koji omogućuje obavljanje najraznovrsnijih radnji - ruka je omogućila čovjeku veliku evolucijsku prednost, ali je li to zaista tako?

Naime, tim američkih i španjolskih znanstvenika tvrdi da je čovječja ruka primitivnija od ruke našeg najbližeg živog ''rođaka'' – čimpanze. Ljudska ruka je zapravo sličnija ruci posljednjeg zajedničkog pretka kog su čimpanza i čovjek dijelili prije više milijuna godina.

U svojoj studiji, objavljenoj u časopisu "Nature Communications", istraživači napominju da je struktura ruke modernog čovjeka više primitivna nego što je rezultat evolucije u kontekstu izrade kamenog oruđa.

Ruka čimpanzi i orangutana se najviše promijenila od odvajanja ove dvije vrste u novu granu obiteljskog stabla hominida. Njihovi prsti su postali duži u odnosu na palac što im je omogućilo lakše kretanje po drveću. U usporedbi s njihovom, čovječja ruka ima duži palac u odnosu na ostale prste, što omogućava ljudima da lakše hvataju predmete.

Postoji široko rasprostranjeno mišljenje među paleontolozima da je posljednji zajednički predak (LCA) ljudi i majmuna, čiji je identitet do danas ostao nejasan, bio prototip čimpanze sa rukama čimpanze.

Tim predvođen Segiom Almesihom sa Sveučilišta George Washington doveo je tu teoriju u pitanje.Istraživači su analizirali proporcije ruku ljudi kao i ruku živih i fosiliziranih majmuna kako bi dobili što bolju sliku evolucije i otkrili da se ljudska ruka veoma malo promijenila od LCA.

''Zaključak koji se neizbježno nameće je da kada su hominini (pleme potporodice Homininae koje obuhvata samo vrste čovjek (Homo), čimpanza (Pan) i njihove izumrle pretke) počeli sistematično izrađivati kameno oruđe, najvjerojatnije prije 3,3 milijuna godina, njihove ruke su bile, imajući opće proporcije, gotovo identične našim danas '', rekao je Almesiha za AFP.

''A ako je ljudska ruka prilično primitivna, to znači da su "relevante" promjene koje su potakle pojavu široko rasprostranjene kulture upotrebe kamenog oruđa najvjerojatnije posljedica neurološkog, a ne manualnog rada, tj. da je naš mozak bio taj koji je omogućio prilagođavanje'', objasnio je on, prenosi RTRS.