Budućnost gašenja požara je bombardiranje iz zraka?

Brojne države su poharali veliki šumski požari ove godine. Prošle godine je Kalifornija imala najgoru sezonu požara otkako postoje mjerenja, a čini se da ni ove godine neće biti puno bolje. Kako piše portal War on the Rocks, male požare, poput onih u jednoj zgradi ili kući je najlakše gasiti od izvora pa na više ili, bolje rečeno, od temelja pa prema krovu. S druge strane, ogromni šumski požari postaju gotovo neukrotivi običnim crijevima i cisternama.

Tada na scenu stupaju zrakoplovi za gašenje požara kao što su po Prvatskoj poznati kanaderi, ali za veće požare su tu čak i ekstenzivno modificirani 747 ili DC-10. Iz zraka se izbacuje voda ili kemijski retardanti za usporavanje požara, ali sada se mora postaviti pitanje, postoji li bolji način za razbijanje svetog trojstva kisika, goriva i topline?

Nakon što je 2008. godine požar na nosaču zrakoplova USS George Washington gašen 12 sati, a saniranje štete je koštalo 70 milijuna dolara, američka vojska je krenula u istraživanje alternativnih načina gašenja požara. Do 2012. su imali teorijske dokaze da zvučnim valovima mogu gasiti vatru.

Tri godine su kasnije studenti sa sveučilišta George Mason pokazali gašenje vatre običnim zvučnicima, ali problem je što takve metode najbolje funkcioniraju na malim vatrama. Teško će netko zvučnikom ugasiti šumski požar iako bi lako mogao ugasiti zapaljeno ulje u tavi. Istraživač dr. Graham Doig sa sveučilišta New South Wales je 2014. godine predstavio teoriju da bi udarni val mogao biti nova tehnologija gašenja požara.

"Iznenadna promjena pritiska po čitavom udarnom valu, a zatim impuls zraka iza njega odguruje plamen s izvora goriva. Čim plamen izgubi pristup gorivu, prestane gorjeti", opisao je Doig svoju teoriju.

A trenutačno najdostupniji generator udarnih valova su, vjerovali ili ne, zrakoplovne bombe. Šveđani su već isprobali teoriju bombardiranja požara kada su iz jednog od Gripena tamošnjeg ratnog zrakoplovstva izbacili laserski navođenu bombu težine 227 kilograma. Svi će priznati da je to bilo potpuno neoptimizirano oružje za gašenje vatre bilo gdje osim u iznimno specifičnim uvjetima. U ovom slučaju bilo je riječi o požaru na vojnom poligonu koji je sam po sebi opasan, a bomba koju su bacili je još opasnija, piše Express.

Standardna bomba, namijenjena za ubijanje, izbacuje pozamašne količine gelera, ali već sada postoje teorije o kućištu bombe koje bi se dezintegriralo tijekom eksplozije. Time bi se dobili poželjni, u okvirima gašenja požara, efekti eksplozije stotinjak kilograma eksploziva, a to je u prvom redu eksplozija i udarni val. Eksplozija troši ogromne količine kisika i time izravno utječe na požar, a udarni val, kako je već dokazano, dodatno pomaže u gašenju požara.

Šveđani kad su bacili ovu bombu zamijetili su da je požar ugašen u krugu od stotinjak metara. Naravno, sad je problem što nije bilo nikoga u blizini da iskoristi taj učinak bombe, ali upravo to daje nadu da bi se bombe mogle malo izmijeniti i tako poboljšati njihovu učinkovitost.

Amerikanci su već proizveli nekih 800 bombi s kompozitnim kućištem koje ne proizvodi gelere tijekom eksplozije, ali ih ne koriste jer geleri ubijaju više ljudi od same eksplozije. Kad znamo da postoji odgovarajuće kućište, moramo se zapitati postoji li i odgovarajuće punjenje bombe od običnog eksploziva.

Tu na scenu stupaju termobaričke bombe. Eksplozija rasprši zapaljivu tvar i zatim je zapali što potroši nezamislive količine kisika i u principu uguši žrtve. Takve bombe se smatraju nehumanima, ali se koriste za uništavanje ukopanih meta. Upravo to gušenje deprivacijom kisika znači da je takva bomba savršena za upotrebu u šumskim požarima gdje samo vatru može ugušiti.

Ipak, bombardiranje požara je vjerojatno neisplativo jer bombe koštaju milijune, a voda je, de facto, besplatna.

Upravo zbog toga, portal War on the Rocks piše da postoji mogućnost jednog drugog načina gašenja požara. Nadzvučni zrakoplovi probijaju zvučnu barijeru.

Na tlu to asociramo s glasnom bukom, ali probijanje zvučne barijere proizvodi i udarni val koji prati zrakoplov nakon probijanja barijere. Možda bi se tako nešto moglo iskoristiti za gašenje ogromnih požara na teško dostupnom terenu. Sada samo treba hrabrosti za ispitivanje takve teorije, a u najgorem slučaju će piloti imati nešto dodatnih sati obuke.