Božić u obitelji mostarskog paroha Radivoja Krulja: Dom ispunjen ljubavlju i radošću

U domovima pravoslavnih obitelji diljem svijeta danas se slavi dolazak najradosnijeg blagdana Božića, kojim se 7. siječnja prema julijanskom kalendaru obilježava novo razdoblje i rođenje Isusa Krista.

''Uz poštivanje starih tradicionalnih običaja, ljubav i radost su najvažnija obilježja Božića'', kazao je mostarski paroh Radivoje Krulj, koji je u Badnjoj noći sa suprugom Natašom i šestero djece u svome obiteljskom domu rado ugostio ekipu Agencije Anadolija.

Da je uistinu atmosfera u obiteljskom domu Krulj posebna, uvjerili smo se pri samom ulasku u njihov stan, gdje nas je dočekala glazbena arija božićnih pjesama.

Tradicionalni božićni ugođaj

Tradicionalno božićno stablo, kako smo doznali tijekom ugodnog druženja, ukrašavali su svi članovi obitelji, a također su radili svi skupa i na izradi replike betlehemske pećine sa bršljanom i slamom koja simbolizira mjesto Kristovog rođenja. Obiteljsku trpezu supruga Nataša, kao i svake godine, spremila je na poseban način.

''Pečeno jagnje je obvezno, kao i božićna pogača uz mnoštvo kolača'', kazala je.

U pripremi tradicionalnih jela s Natašom redovito sudjeluju i njezine kćerke, kojima želi prenijeti tradiciju, ali redovito se na obiteljsku trpezu donosi i neki novi specijalitet, koji oduševi cijelu obitelj.

Također je unesen i simbolički badnjak, premda ne onako kako je to bivalo u stara vremena, jer u njihovom obiteljskom domu nema ognjišta da bi se prema tradiciji zapalio.

Krulj ističe kako se običaji zbog modernističkog doba života ne mogu primjenjivati kao u doba predaka od kojih su naslijeđeni.

''Mi smo posvećene grančice unijeli u stan simbolično. No, zbog suvremenog načina života, nismo ih u mogućnosti zapaliti prema starim običajima“, kazao je Krulj te se prisjetio svoga djetinjstva i paljenja badnjaka na ognjištu svojih djedova, o čemu redovito priča svojoj djeci.

Badnjak predstavlja simbol drveta koje su, kako kaže predanje, pastiri donijeli ?osipu i Mariji da založe vatru i zagriju pećinu u kojoj je rođen Isus.

''U seoskoj atmosferi i obiteljskoj kući dosta je intimnija situacija u odnosu na modernistički način življenja u stanovima, ali svi ti običaji, sva ta tradicija je u službi samog tog događaja - rođenja Božjeg i dolaska Sina Božjeg na zemlju, samog Isusa Krista, jer Bog postaje čovjek da bi svaki čovjek mogao postati Bog po blagodati i da bi se mogao upodobiti tim energijama božjim i dobiti vječni život. Nije to neka prolazna radost, nego radost dolaska i očovječenja Boga i samog poboženja nas ljudi, a to je vječna radost. Zato je i sve ono što činimo u našim obiteljima i našim domovima vezano za taj dolazak Sina Božjega na zemlju“, ističe Krulj.

Kako naglašava, Božić je obiteljski praznik, kada se ukućani okupljaju i istinski slave.

Sa pripremama za proslavu Kristovog rođenja su započeli tri tjedna prije samog Božića. Kroz duhove pripreme i molitvu su u svim danima uživali, a najdraži običaj sačuvan u njihovom domu je nedjeljno vezivanje nekoga od članova obitelji, koje simbolizira neraskidivu ljubav.

''Treće nedjelje pred Božić je praznik svih majki i taj praznik se zove 'materice', tada djeca i muževi vežu majke i simboličkim nekim konopcem koji simbolizira neraskidivu vezu ljubavi. Tu se majke nekim prigodnim poklončićima razrješuju - daju darove. Druga nedjelja pred Božić je nedjelja koja je posvećena svoj djeci, gdje roditelji vežu djecu tim svezama ljubavi, a djeca se opet razrješuju nekim dobrim gestama, pjesmicama, crtežima i poklončićima prema svojim roditeljima. Posljednja nedjelja pred sam Božić je nedjelja očeva, kada majke i djeca vežu očeve tim svezama ljubavi, a očevi se opet razvezuju dajući ljubav, ali i neke vidljive znake pažnje, jer sama pažnja je drugo ime za ljubav'', pojasnio je Krulj.

Centar svega, kaže mostarski paroh, je odlazak na božićnu liturgiju gdje se svi pričešćuju, odnosno uzimaju samo tijelo i krv Kristovu. Poslije odlaze svojim domovima i dočekuju najdražeg gosta, a najdraži gost je, kako tvrdi, sam Isus Krist, koji opet u vidu nekog dragog čovjeka koji se zove polaznik dolazi u dom, čestita Božić, nakon čega se posipa pšenicom za uspješnu godinu i biva darivan. Potom sjeda za božićnu trpezu i čestita svima.

Značaj slavljenja Božića

''Svi običaji koji su u suglasnosti sa praznikom su dobri običaji i dobra tradicija, ali kada običaj postane svrha, a nije u saglasnosti sa suštinom praznika nego je u koliziji s njim, onda gubi svoj smisao'', kaže Krulj.

Zato ne treba tugovati za ognjištem kojeg nema niti za paljenjem badnjaka, ali ni propustiti odlazak u manastir i na taj način slaviti.

''Bitno je da suštinski razumijemo poruku praznika da se u suglasnosti sa tom porukom tako i ponašamo i da to prenesemo svoj djeci i da im tu ljubav božju usadimo u srce. Hoće li oni ložiti badnjake, to nije toliko ni važno. Bitno je šta njihovo srce osjeća za svakog čovjeka. Ako ih naučimo da u svakom čovjeku vide novorođenog Krista onda je naša misija kao roditelja uspjela. Ako ih to ne naučimo i ako oni, ne daj Bože, mrze nekoga zato što se ovako ili onako zove, a da lože badnjake i sve običaje poštuju, onda je besmislen način slavljenja Božića“, zaključio je Krulj.

Uz čestitku ''Mir Božji - Hristos se rodi'', poručio je svim vjernicima kako je u ovom vremenu egzodusa i naroda i zloupotrebe religije i ratova ona anđeoska pjesma "slava Bogu na visini, a na Zemlji mir među ljudima i dobra volja" najpotrebnija.