Blijede Nobelove zvijezde

Počevši od najnovijeg primjera mjanmarske čelnice Aung San Suu Kyi, više političkih zvijezda okićenih Nobelovom nagradom za mir iznevjerilo je i one koji su ih izabrali i međunarodnu javnost.

Velika očekivanja od mnogih laureata završila su razočaranjima, a dodjela Nobelove nagrade za mir koja ima povijest dulju od sto godina često je bila predmetom prosvjeda i kritika.

Rijetki su oni koji su Nobelovu nagradu za mir koja se objavljuje svake godine u listopadu zaslužili jednoglasno. Aung San Suu Kyi bila je jedna od njih.

'Dama iz Ranguna' je 1991. okrunjena Nobelom za mir za demokratski otpor burmanskoj vojnoj hunti i dugo su je vremena smatrali sveticom.
Percepcija se okrenula otkako je postala mjanmarska čelnica i sada je zasuta valom kritika zbog pasivnosti u etničkom čišćenju Rohindža, muslimanske manjine koja je u Mjanmaru žrtva progona.

''Razočaran sam'', rekao je agenciji France presse Geir Lundestad, tajnik odbora za dodjelu nagrade između 1990. i 2014.

''Aung San Suu Kyi bila je iznimno popularna dobitnica, junakinja onog doba koja je u potpunosti zaslužila nagradu, ali nikako ne mogu poduprijeti njezino ponašanje prema Rohindžama'', kazao je Lundestad.

Gotovo 430.000 osoba potpisalo je internetsku peticiju kojom traže da joj se oduzme nagrada, a među njima i nekoliko ranijih dobitnika - Desmond Tutu, Malala Jusufzai i Dalaj-lama.

''To je drama'', kazao je povjesničar Nobelove nagrade Asle Sveen.

''Da se jedna osoba koja se toliko borila za demokraciju i toliko dugo bila popularna, nađe u takvoj situaciji, to je zaista nesvakidašnje'', dodao je.

Nesvakidašnje, ali nije prvi put. Iako je Suu Kyi najnoviji primjer i trenutno u žiži interesa, i neke druge dodjele s vremenom su se pokazale dvojbenima.

Počevši s bivšim američkim predsjednikom Barackom Obamom, ''vrlo sličnim primjerom'', kako kaže Sveen.

Obama je dobio Nobelovu nagradu za mir 2009., samo devet mjeseci nakon što je preuzeo dužnost. Iako je nagrada kod nekih dočekana s nevjericom, drugima nije bila upitna je je prvi afroamerički predsjednik još letio na krilima iznimne popularnosti.

Osam godina poslije, brojni glasovi traže da mu nagrada povuče jer Obama nije ispunio očekivanja.

''Nitko ne može biti na razini nerealnih očekivanja'', kaže danas Lundestad. ''Ne vjerujem da je odbor za dodjelu Nobela za mir stvarno očekivao da će Obama potpuno okrenuti međunarodnu politiku... Ne radi se o tome da je sve potrebno transformirati, već učiniti korake u pravom smjeru''.

Ali u nekim slučajevima bilo je i previše pogrešnih koraka.

Povijesni vođa sindikata Solidarnost Lech Walesa koji je nagradu primio 1983. predmet je optužbi za suradnju s komunističkom tajnom policijom.
Puno prije njega, talijanskog pacifista Ernesta Monete žestoko su kritizirali jer je četiri godine pošto je dobio Nobela podupro uzlazak svoje zemlje u rat protiv Osmanskog Cartstva 1911.

Dvaput nakon Drugog svjetskog rata dodjela je izazvala tolike polemike da je nekoliko članova odbora podnijelo ostavku, prenosi Hina.

Prvi put je to bilo 1973. kada je američki državni tajnik Henry Kissinger podijelio nagradu s vijetnamskim političarom Le Duc Thoom za završetak Vijetnamskog rata. Kissingeru se zamjerala upletenost u Operaciju kondor i bombardiranje Kambodže. Le Duc Tho odbio je primiti nagradu, a Vijetnamski rat stvarno je završen tek dvije godine poslije.

Drugi put 1994. nakon što palestinski vođa Jaser Arafat, bivši terorist, podijelio nagradu sa Shimonom Peresom i Yitzhakom Rabinom, godinu dana nakon potpisivanja Sporazuma iz Osla.  Ali nije jedino Arafat bio sporan.

''Dobio je Nobela ali ga je obeščastio. Hoće li ga vratiti ili neće to je manje bitno, trebao bi se opeći kad ga dodirne'', ljutito je govorio 2009. bivši član odbora Berge Furre govoreći o Shimonu Peresu. Bivši izraelski premijer i predsjednik stao je, naime, u obranu izraelskog napada na jednu školu u Gazi u kojem je poginulo četrdesetak ljudi.

''Nitko od laureata nije savršen', ocijenio je Lundestad. ''Mnogi od njih neusumnjivo su osjećali dodatnu odgovornost da moraju biti primjer drugima, ali neki drugi nisu. Jednom kad je nagrada dodijeljena odbor više ne može ništa učinititi''. Mogućnost opoziva Nobelove nagrade za mir ne postoji, prenosi Hina.

Ove godine će dobitnik biti proglašen 6. listopada.